Srpsko narodno vijeće - Serb National Council

Za otvaranje datoteke, potreban vam je program "Adobe Reader" koji možete besplatno skinuti ovdje.

Samo da to preture preko Lepoglave

Još od osnivanja kaznionice lokalno je stanovništvo pomagalo zatvorenicima, koje su zvali "kumekima", dajući im novčiće ili komade kruha, pa je i danas korektno prema njima. Brojne simpatije koje su se rodile između Lepoglavki i osuđenika znale su rezultirati brakovima i djecom. "Mi takve veze ne podržavamo", brzo dobacuje Saša Morić, voditelj odjela tretmana. Piše: Nenad Jovanović

Prema stupnju sigurnosti i slobodi kretanja zatvorenika kaznionica u Lepoglavi je kaznionica zatvorenog tipa - kaže upravnik te ustanove Zvonimir Penić, mlad čovjek s popriličnim iskustvom rada u zatvorskom sistemu, koji je od lani na čelu lepoglavske kaznionice. Postoji i nekoliko poluotvorenih odjeljenja, smještenih u radijusu od nekoliko kilometara oko kaznionice, u kojima uz mnogo veću slobodu žive i rade osuđenici koji su dobrim ponašanjem stekli tu povlasticu.

Na dan naše posjete u kaznionici je bilo ukupno 780 zatvorenika, od kojih 664 u zatvorenom dijelu, odnosno zgradi u obliku zvijezde sagrađenoj početkom prošlog stoljeća po tada najmodernijim normama i standardima. Osim njih, u poluotvorenim odjeljenjima kaznu služi 121 zatvorenik, dok su ostali u bolnicama ili na godišnjim odmorima. U odjelu 4b, koji je nekad bio rezerviran za osuđene za ratni zločin, danas su 42 zatvorenika, među njima i petnaestorica zatvorenika srpske nacionalnosti.

- S obzirom na to da u zatvoru nema mjesta, mi svakog novopridošlog osuđenika pitamo želi li biti u tom odjelu, i ljudi prihvaćaju - kaže Saša Morić, voditelj odjela tretmana.

Krizni harač nije zaobišao ni zatvorenike

Osim 15 osuđenika srpske nacionalnosti u zatvorenom dijelu, tu je i nekoliko osuđenika, sedam-osam, kako kažu, na poluotvorenom odjelu, na poljoprivrednom dobru Čret, gdje se proizvodi dobar dio hrane za kaznionicu.

- Iako su i tamo zatvorenici raznih nacionalnosti, nije bilo nikakvih incidenata, osim jednog slučaja alkoholizma - kaže Dražen Posavec, voditelj odjela osiguranja, koji je sa 200 pripadnika najbrojniji odjel u kaznionici. Jedan od razloga zašto nema incidenata je i svijest osuđenika da bi im mogle biti ukinute pogodnosti, što znači vraćanje u zatvoreni dio.

No, priliku za rad imaju i osuđenici koji su u samoj kaznionici. Za to postoji više pododsjeka odnosno radionica: radionice poljoprivrede, metalske, drvoprerađivačke, radno terapijske, radionice ugostiteljstva i radionice održavanja.

- Osuđenici srpske nacionalnosti iz odjela 4b, čiji se dnevni raspored ne razlikuje od drugih odjela, rade u radno terapijskoj radionici gdje se proizvode bačve, razni ukrasi, slike i druga umjetnička djela - kaže Penić i dodaje da neki rade i u postolarskoj i krojačkoj radionici.

- Osnovica za naknadu za rad je 20 posto od osnovice bruto plaće državnih službenika, pa su osuđenici bili žalosni kad je zbog kriznog poreza i nama smanjena osnovica - objašnjava Penić i dodaje da se naknade kreću od 700 do dvije hiljade kuna. Od tog novca 30 posto ide na tzv. mrtvi polog, koji se isplaćuje osuđenicima prilikom izlaska iz zatvora kako bi im bili olakšani prvi dana na slobodi, a 70 posto dobiju na ruke, zapravo na karticu kojom mogu obavljati telefonske razgovore i kupovati u kantini.

- Donedavno smo imali slučajeve da su osuđenici tim novcem plaćali svoj mirovinski staž, ali je to ukinuto izmjenama zakona - kaže pomoćnik upravnika Josip Špičko, jedan od veterana u sistemu zatvora, u čiji 40-godišnji radni staž ulaze i funkcije upravnika ili pomoćnika u Puli, Turopolju i drugim zatvorima.

U upravi kažu da slobodno raspolaganje novcem znači i mogućnost oročavanja, pa nisu neobične situacije da osuđenik pod pratnjom policije ide u poslovnicu banke kako bi tamo oročio novac ili izveo neku drugu transakciju.

- Nastojimo osuđenike motivirati za rad, jer kad rade imaju manje vremena misliti na druge stvari - stav je uprave.

Uz mogućnosti rada idu i mogućnosti školovanja: osuđenici u učionicama i radionicama pohađaju tečajeve koji odgovaraju srednjoškolskoj nastavi. Nakon toga dobivaju svjedodžbe na kojima se ne vidi gdje su izdane. Zavisno od smjera, svjedodžbe izdaju škole u Ivancu ili u Varaždinu, a one se, kao i potvrda o završenom tečaju za kompjutere, mogu upisivati u radnu knjižicu.

- Osuđenike stimuliramo da pohađaju tečajeve i da se prekvalificiraju, a omogućavamo im i da studiraju na fakultetima koji zahtijevaju dnevnu prisutnost na vježbama i predavanjima - kaže Penić. Navodi primjer jednog osuđenika koji je završio studij i diplomirao, sve pod policijskom pratnjom do fakulteta i nazad. 

Iz Srbije im javili: Bolje ostanite u Lepoglavi

- Iako su osuđenici srpske nacionalnosti prilikom rada u radionici i na tečajevima dijelom izdvojeni od ostalih, u njihovim odnosima s drugima nema problema. Zapravo se u zatvoru vidi da nije važno tko si nego kakav si - kaže Špičko i navodi da su se neki osuđenici za ratni zločin ponašali krajnje korektno.

Iako su osuđenici često u kontaktima s liječnicima specijalistima i psihijatrima, ulogu sugovornika pa i ramena za plakanje često imaju čuvari, koji su s osuđenicima u svakodnevnom kontaktu.

- Mi ih jako dobro znamo, jer su neki od njih ovdje godinama - pričaju čuvari koji su nas pratili dok smo obilazili zatvor i čekali da se otključaju rešetkasta vrata između pojedinih dijelova centralne kaznioničke zgrade.

Stara izreka robijaša da su zatvori puni nevinih ljudi naročito se, a u mnogim slučajevima i bez ironije, odnosi na osuđenike za ratne zločine od kojih su, prema riječima pravoslavnog dušebrižnika, sisačkog paroha Petra Olujića koji tu dužnost obavlja već pet godina, mnogi ogorčeni suđenjima, o čemu su svojevremeno pisale i "Novosti". U upravi kažu da su oni zadnja karika u pravosudnom sistemu i da nemaju uticaja na suđenje. Ali imaju uticaja na mogućnosti izlaska iz zatvora.

- Po zakonu svaki osuđenik nakon dvije trećine izdržane kazne ima mogućnost uvjetnog otpusta, a u slučaju lošeg zdravstvenog stanja i nakon jedne trećine izdržane kazne - kaže Penić i dodaje da su tu mogućnost iskoristili i brojni srpski osuđenici.

Drugi način za prijevremeno napuštanje zatvora je transfer zatvorenika u zatvore u Srbiji, s obzirom na to da su nakon nekoliko godina pregovora vlasti dviju zemalja dogovorile tu mogućnost. Transfer dijela osuđenika već je obavljen, zbog čega je, kao i zbog odsluženih kazni, broj osuđenika za ratne zločine smanjen, dok dio osuđenika još čeka transfer. U upravi priznaju da transferi idu sporo, što nije u njihovoj nadležnosti ali, prema Penićevim riječima, prije nekog vremena u Ministarstvo pravosuđa uputili su skupnu požurnicu za više desetina osuđenika koji bi svoju kaznu htjeli služiti u Srbiji ili Crnoj Gori, Albaniji, Makedoniji i drugim državama s kojima Hrvatska ima takve sporazume.

- Nakon što im, obično svaka dva-tri mjeseca, pošaljemo takvu požurnicu, riješi se desetak transfera - kaže Penić.

- Prije nekog vremena došao nam je u posjetu predstavnik ambasade Srbije u Zagrebu i nakon obilaska priznao da je u zatvorima u Srbiji stanje lošije nego u Hrvatskoj - kaže Penić i dodaje da su se neki od zatvorenika uspjeli informirati o stanju u zatvorima u Srbiji, tako da je dio osuđenika, naročito onih koji su ostvarili određene pogodnosti, odustao od transfera.

- Mi bismo voljeli da osuđenici iz Srbije i drugih zemalja budu prebačeni u njihove zatvore jer bi nam to oslobodilo kapacitete - kaže Morić.

Posjete su omogućene u trajanju od jednog sata svakih 14 dana, a ako osuđenik ima maloljetnu djecu, svakih sedam dana. Ako osuđenici imaju ženu ili registriranu izvanbračnu vezu, imaju pravo na trosatni razgovor u odvojenoj sobi, kažu u upravi i negiraju tvrdnje da srpski osuđenici kaznu gule do posljednjeg dana zato što im porodica nije u Hrvatskoj pa ne mogu ostvariti pravo na slobodne vikende ili godišnje odmore.

- Osuđenik ne mora imati obitelj u Hrvatskoj, jedino mora imati adresu na kojoj boravi kad je na privremenoj slobodi - kažu u upravi.

Veća intima od one u američkim zatvorima

Kad osuđenik dođe u Lepoglavu, njegovo zdravstveno stanje je briga uprave, pa mnogi ovdje imaju bolju zaštitu nego kad su na slobodi. U krugu kaznionice su ordinacije. Ako je potrebno, osuđenike šalju na liječenje ili na pretrage u bolnice.

- Sad nam je stigla faktura za jednu pretragu na 49 hiljada kuna, koju moramo platiti - navode u upravi jedan primjer.

Osuđenici imaju pravo i na duhovnu utjehu: za rimokatolike je osigurana kapelica u krugu zatvora, dok pripadnici ostalih konfesija svoje vjerske obrede održavaju u sobi za posjete. Prota Olujić ističe da u svojstvu dušebrižnika pokriva ustanove takvog tipa u sedam županija, odnosno na području pod jurisdikcijom zagrebačke eparhije, ali da je najčešće u Lepoglavi, Turopolju i Remetincu. U Lepoglavu dolazi bar jednom mjesečno i ima prilike za razgovor s osuđenicima koji mu povjeravaju svoje probleme. Tada dobivaju i pribor za pisanje i sportsku opremu, što im osigurava zagrebačka Srpska pravoslavna crkvena opština na čelu s protonamesnikom Milenkom Popovićem.

- Na liturgijama uvijek bude oko 40 ljudi, kako iz same kaznionice tako i onih iz Čreta - kaže Olujić, koji ističe korektnost i susretljivost uprave.

Što se tiče hrane, jelovnik sastavljaju i predstavnici osuđenika, koji čine komisiju. U upravi ističu da su na meniju jela prilagođena svim vjernicima.

Kako su nam rekli čuvari koji su nas pratili, zatvor je građen po irskom sistemu izdržavanja kazne u kojem se, za razliku od američkog, osuđenicima daje veća intima. Unutrašnjost zatvora, uređena prije nekoliko godina, izgleda održavano.

Sam odjel 4b izgleda kao i svi drugi odjeli – s ostakljenim krovom na hodniku koji omogućava dotok svjetlosti i s ćelijama s obje strane. Vrata ćelija, u kojima su dva ili tri kreveta na kat i sanitarni čvor u posebnoj prostoriji, otključana su veći dio dana, tako da se osuđenici mogu uputiti do kupaonice, čajne kuhinje ili TV sale.

- Ako netko hoće, može se kupati i 20 puta dnevno, a može i pustiti kosu do ramena ili bradu do pupka. Bitno je jedino da su osuđenici čisti - kaže čuvar. Dodaje da u dvjema TV salama nema gužve jer mnogi imaju TV prijemnike u svojim ćelijama.

- Kompjuteri još nisu dozvoljeni, ali nije isključeno da će se to u budućnosti promijeniti - kaže čuvar.

U hodniku je i telefonski uređaj koji radi na specijalne kartice i ima kameru kako bi se spriječili "nestašluci" oko razgovara s tuđom karticom. Nakon što smo pod nadzorom stražara razgledali ćelije, učionice i biblioteku s deset hiljada naslova, koju osuđenici često posjećuju, prošli smo hodnicima ukrašenim slikama i skulpturama, te prostorijama namijenjenima muzičkoj sekciji i drugim slobodnim aktivnostima. Obišli smo i krug s igralištima, menzu i kantinu. Tamo smo se uvjerili da su cijene iste kao u trgovačkim centrima i prodavaonicama u gradovima.

Nemilosrdni gadovi − jedino na platnu

- Dućani u Lepoglavi imaju istog dobavljača i iste cijene kao i kantina - kaže čuvar dok prolazimo pored igrališta na kojem dvije ekipe igraju nogomet pod budnim okom pravosudnih policajaca.

Osim cijena hrane i potrepština još nešto je zajedničko stanovnicima Lepoglave s ove i one strane zida – kino projekcije koje se održavaju svakog vikenda ili praznika, za zatvorenike poslije podne, za mještane uvečer. Tako su za Dan nezavisnosti bili predviđeni Tarantinovi "Nemilosrdni gadovi", a čuvar kaže da repertoar u Lepoglavi kasni najviše 15 dana u odnosu na onaj u Zagrebu.

Posjetili smo i trgovinu namještaja proizvedenog u Lepoglavi što je jedna od dohodovnih aktivnosti zatvora. U trgovini su i slike rađene u raznim tehnikama i stilovima. Mjesec dana od završetka slike ili skulpture napravi se procjena njihove vrijednosti, a novac uplati na karticu autora koja na taj način ponekad mjesečno "oteža" i do dvije hiljade kuna.

S obzirom na to da mjesto Lepoglava na neki način živi od zatvora, pitali smo kakvi su odnosi stanovnika i zatvorenika. Saznali smo da su ljudi još od osnivanja kaznionice daleke 1854. godine pomagali zatvorenicima, koje su zvali "kumekima", dajući im novčiće ili komade kruha, pa su i danas korektni prema njima. Brojne simpatije koje su se rodile između ženskog dijela stanovništva i osuđenika, prije svega onih u poluotvorenim odjelima, znale su rezultirati vezama, djecom i brakovima.

- Mi takve veze ne podržavamo - brzo dobacuje Morić.

Sve ovo nisu nam mogli potvrditi osuđenici. No, to nije hir uprave, već posljedica Zakona o izvršavanju kazne zatvora, koji brani razgovor novinara sa zatvorenicima i njihovo istupanje u sredstvima javnog informiranja.

- Ako nekog snimite, mogao bi vas tužiti - dopunili su zabranu čuvari, ističući da neki osuđenici taje da su u zatvoru.