Srpsko narodno vijeće - Serb National Council

Za otvaranje datoteke, potreban vam je program "Adobe Reader" koji možete besplatno skinuti ovdje.

Srba samo 4,5 posto – za jednu kockicu šahovnice

UNHCR iznosi procjene da je od 1991. do 1995. iz Hrvatske otišlo oko 250 hiljada građana srpske nacionalnosti. U međuvremenu ih se vratilo oko 132 hiljade, ali manje od 50 posto od tog broja trajno živi na svojim predratnim adresama. Ostali su tzv. šetači.

Petnaest godina nakon završetka rata, u Hrvatsku se vratio tek dio građana srpske nacionalnosti koji su ovdje živjeli do 1991. ili do 1995. godine. Podaci o povratku i trajnom ostanku Srba u Hrvatskoj razlikuju se zavisno o tome tko je izvor, vlast u Srbiji, nevladine organizacije ili UNHCR, koji je za tu kategoriju stanovništva najkompetentniji.

Još nije postignut konsenzus ni o tome koliko je zapravo Srba otišlo iz Hrvatske. Službene brojke u Hrvatskoj i Srbiji znatno se razlikuju. UNHCR iznosi procjene da je do 1995. iz Hrvatske otišlo ili pobjeglo oko 250 hiljada Srba. Prema podacima Komesarijata za izbeglice Republike Srbije (KIRS), u Srbiji je 1997. živjelo 705.667 izbjeglica iz Hrvatske i BiH, a KIRS također bilježi da se iz Srbije u Hrvatsku vratilo 69.500 izbjeglica.

Povratak ljudi

UNHCR ističe da je 30. septembra ove godine u Srbiji bilo 62.011 izbjeglica iz Hrvatske.

- Od oko četvrt miliona izbjeglih Srba, prema procjeni UNHCR-a u Hrvatsku se do kraja septembra vratilo njih 132.322, pri čemu se za 15.929 povratnika iz Srbije nije mogao provjeriti raniji izbjeglički status - kaže Mario Pavlović iz predstavništva UNHCR-a za Hrvatsku. Od tog broja, iz Srbije i Crne Gore vratilo se 93.764 izbjeglica, a iz BiH njih 15.327. Vratio se i 23.321 izbjeglica srpske nacionalnosti iz drugih dijelova Hrvatske.

Treba reći da je broj povratnika počeo rasti 1999. godine kada ih je zabilježeno 10.578, a vrhunac je dostigao 2000. godine. Tada se vratilo 20.716 ljudi i od onda brojka polagano opada. Godine 2001. vratilo se 11.867, a sljedeće godine 11.048 osoba. Prošle godine ih se vratilo tek 1.147, a do kraja septembra ove godine 627. Prema Pavlovićevim riječima, još oko deset do 15 hiljada izbjeglica, najvećim dijelom iz Srbije, izrazilo je želju za povratkom.

Utješno? Ne baš, jer prema istraživanjima koja su za UNHCR 2007. godine proveli profesori Milan Mesić i Dragan Bagić, u Hrvatskoj je ostalo tek 54 posto povratnika (od kojih je 11 posto u međuvremenu napustilo svoja predratna prebivališta), dok se 46 posto njih vratilo u zemlje azila i posjećuju Hrvatsku bar jednom godišnje. Oni koji dolaze češće, uglavnom da obiđu širu porodicu, obave poslove u kući i na okućnici ili podignu penzije, imaju i poluslužbeni naziv "šetači".

Povrat kuća i zemlje

Utješno je što prema tom istraživanju 88 posto povratnika živi u istoj kući ili stanu gdje su živjeli prije izbjeglištva i što njih 73 posto smatra da je njihov život poslije povratka bolji ili mnogo bolji.

Kada bi se pravila lična karta povratničke populacije, vidjelo bi se da je preko 37 posto povratnika starije od 65 godina, da u svakom petom domaćinstvu živi po jedna osoba koja je prosječno stara 67 godina. Nadalje, 11 posto povratnika nema drugih prihoda osim humanitarne pomoći, 46 posto povratnika je u mirovini, a 31 posto njih nezaposleno.

Povrat privremeno zauzete imovine, odnosno kuća i stanova, izveden je skoro u potpunosti jer je od 19.280 vraćeno 19.250 stambenih jedinica. Preostali slučajevi su na sudu i čekaju presude. Osim toga, postignut je i napredak u vraćanju uzurpirane zemlje. Tako je u okolici Zadra 35 srpskih vlasnika dobilo natrag svoju zemlju, koju su godinama koristili privremeni korisnici. Država se obavezala da će isplatiti troškove koje su korisnici imali za nasade, a trenutno je u toku akcija vraćanja zemlje koja je dana na korištenje odlukama tadašnjih općinskih vlasti.

Godine 1998. Petar Mrkalj, tada član Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) i voditelj Odjela za najteža kršenja ljudskih prava, izjavio je da je na području Krajine i zapadne Slavonije "sustavno uništeno nekoliko desetaka tisuća, a najmanje 50 hiljada ne samo srpskih kuća, nego cijelih seoskih gospodarstva".

Stambeno zbrinjavanje

U međuvremenu su izvršeni i značajni radovi na obnovi oštećenih i uništenih kuća. Prema podacima UNHCR-a i Uprave za obnovu Ministarstva regionalnog razvoja, do sada je obnovljena 145.921 kuća, pri čemu se dvije trećine tog broja odnosi na vlasnike Hrvate. U drugostepenom postupku je 8.210 zahtjeva za obnovu, što je napredak u odnosu na jun ove godine, kada ih je bilo 9.199. U procesu obnove, odnosno gradnje zamjenskog objekta je 1.650 kuća svih stupnjeva oštećenja, kao i 720 stanova u Vukovaru.

Posebno pitanje je stambeno zbrinjavanje bivših nosilaca stanarskog prava. Njihov broj u Hrvatskoj nikada nije točno utvrđen, ali se kao relevantan uzima podatak međunarodnih organizacija od oko 23 hiljade, dok ih je prema nekim drugima procjenama i do 40 hiljada. Njima je, i to samo povratnicima, ponuđena opcija stambenog zbrinjavanja po jednom od nekoliko modela, ali ne i vraćanje stanarskog prava ili odšteta. Prema podacima hrvatskih vlasti, do 1. septembra primljeno je 13.655 zahtjeva za stambeno zbrinjavanje, od kojih 4.576 izvan, a 9.119 na područjima koja su bila zahvaćena ratom. Pozitivno je riješeno 8.888 zahtjeva, od čega 7.272 za nekadašnja ratna područja. Prvostepeno rješenje čeka 2.240 zahtjeva, od toga 833 na povratničkim područjima. Ukupno je donijeto 2.276 negativnih rješenja, bez prava žalbe.

Od ukupnog broja podnesenih zahtjeva za stambeno zbrinjavanje, 63 posto njih otpada na Srbe povratnike. Zanimljivo je da se na tu kategoriju odnosi 61 posto pozitivnih rješenja i 59 posto dodijeljenih stambenih jedinica, ali i 69 posto odbijenih zahtjeva. Do sada su za stambeno zbrinjavanje dodijeljena 6.772 objekta, a smještaj čeka 2.680 podnosilaca zahtjeva.

U Ministarstvu regionalnog razvoja ističu da će tokom ove godine biti ostvareno 35 do 40 posto plana za ovu godinu. UNHCR procjenjuje da bi se broj potrebnih stambenih jedinica za 2010. i sljedeće godine kretao oko 2.500.

Dug umirovljenicima

Problem s kojim se sreću brojni povratnici, ali i oni koji su kraj rata dočekali u istočnoj Slavoniji i Baranji, jest neisplata mirovina. Hrvatska je tokom 90-ih godina za tu svrhu navodno izdvajala sredstva, ali mirovine mnogima nisu sjedale na račune. Tako su mnogi koji su prije rata otišli u penziju, od 1991. do 1997, ili do momenta kada su podnijeli zahtjev za isplatu penzija, ostali bez njih. Jedna od udruga koje brane prava oštećenih je Udruga umirovljenika zapadni Srijem, koja broji 18 hiljada članova, a čiji predsjednik Branko Đukić ističe da im država duguje oko sedam milijardi kuna.

- Osim neisplaćenih penzija, godinama je jedno od neriješenih statusnih pitanja bilo priznavanje radnog staža za vrijeme rata. Po novom Pravilniku o postupku konvalidacije radnog staža, osobe koje su imale javne ovlasti na područjima ratnih dešavanja nisu više ograničene rokom za podnošenje zahtjeva za konvalidaciju staža osiguranja i mirovina - kaže Milenko Popović, šef Uprave za mirovinsko osiguranje u Ministarstvu rada i gospodarstva.

Prema najnovijim evidencijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), od stupanja na snagu novog Pravilnika zaprimljeno je 19 hiljada zahtjeva za konvalidaciju staža, od kojih je 13 hiljada njih riješeno. Najviše zahtjeva zaprimljeno je u područnim službama u Sisku, Šibeniku i Zadru. Međutim, u penzioni staž, kao staž osiguranja, ne priznaje se razdoblje provedeno u aktivnoj službi ili u rezervnom sastavu vojske, milicije ili Teritorijalne odbrane Republike Srpske Krajine, kao ni razdoblje provedeno na radu, u bilo kojem svojstvu, u tijelima čiji je rad bio usmjeren na rušenje pravnog poretka Republike Hrvatske, ističu u HZMO-u.

Ljudi se još uvijek vraćaju

- Pitanje izbeglica u Srbiji naročito je bilo vidljivo u Vojvodini jer su u mesecima nakon "Oluje" izbeglice činile skoro 15 odsto njenog stanovništva - kaže Katica Bengin, stručna suradnica u Fondu za izbeglice Vojvodine. Ističe da se na području pokrajine nalazi polovina svih izbjeglica u Srbiji.

- U našoj kancelariji u poslednje vreme beleži se povećan interes za povratak. Smatramo da će proces povratka opet ojačati, ali će se u dobrom delu odvijati individualno, mimo institucija. Po interesovanju za naš besplatni autobus i akciju "Idi vidi", koja je prepuna i u ovom zimskim mesecima, možemo konstatovati da ljudi u svoje zavičaje ne odlaze turistički, već da obave ili privedu kraju neke administrativne, vrlo konkretne radnje.

Katica Bengin nedavno je prisustvovala utovaru stvari i seobi jedne porodice za Zadar, u organizaciji kancelarije UNHCR-a u Beogradu.

- To je bilo 70. odvoženje stvari u ovoj godini, što je prilično ohrabrujuće - kaže ona.

Depopulacija na povratničkim područjima

Za konstataciju da su povratnički krajevi, najvećim dijelom i prije rata nerazvijeni, nakon njega u velikoj mjeri odumrli, ne trebaju osobiti dokazi. Mnoge nekadašnje škole danas su opustjele ili u nekom sretnijem slučaju imaju drugačiju namjenu, mnogi su industrijski giganti i tvornice zarasli. Rasula se i mreža ambulanti i domova zdravlja.

- Prije rata u Kninu je bilo 12 hiljada radnih mjesta, od toga velik broj na željeznici jer je Knin bio važna raskrsnica - kaže bivši gradonačelnik Knina Drago Kovačević. Već u ratu, zbog pokidanih željezničkih veza, taj broj je smanjen na pet hiljada, a toliko je radnih mjesta i danas.

U banijskoj općini Dvor prije rata živjelo je 14.500 stanovnika, od toga 91 posto Srba i devet posto Hrvata. Danas ih je skoro tri puta manje, odnosno 5.742. U ličkoj općini Gračac, prema popisu stanovništva iz 1991, živjelo je deset hiljada mještana, od čega 90 posto Srba i deset posto Hrvata. Deset godina poslije u Gračacu je bilo samo 3.923 stanovnika, od čega 2.260 Hrvata i 1.523 Srba. Situacija je danas dijelom promijenjena zbog povrataka.

Susjedna općina Donji Lapac, prema popisu iz 1991, imala je 8.800 stanovnika. Deset godina poslije popis stanovništva pokazao je da je broj smanjen na 1.870 žitelja. Prema posljednjem popisu birača, u Donjem Lapcu zastupljeno je 3.205 birača, od kojih 70 posto Srba i 30 posto Hrvata.

U općini Dvor do egzodusa 1995. godine nastava se provodila u čak pet osnovnih i 20 područnih škola, s ukupno 1.125 učenika. Do augusta 1995. u Dvoru je djelovao srednjoškolski centar s četiri usmjerenja – gimnazijom, metalskim, šumarskim i ekonomskim smjerom – koja su pohađala 525 učenika. Danas u općini koja broji 60 sela, jednu i jedinu osnovnu školu u samom mjestu pohađa tek 280 osnovaca. Oko šezdesetak srednjoškolaca putuje iz Dvora u srednje škole u Hrvatsku Kostajnicu, manji broj u Topusko, Sisak i Zagreb, ali i u susjedni Novi Grad (Bosanski Novi) u Republici Srpskoj.

Nastava na srpskom jeziku

Koliko je učenika srpske nacionalnosti koji pohađaju neki oblik nastave na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu? Podaci iz školske 2008/09. godine govore da dodatnu nastavu njegovanja srpskog jezika i kulture (model C), koja se uglavnom provodi u povratničkim sredinama, pohađa 496 učenika u 45 grupa, u 14 osnovnih škola. U nastavi je zaposleno 25 učitelja.

Na područjima mirne reintegracije situacija je nešto drugačija. U Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj županiji provodi se nastava po A modelu – kompletan nastavni proces odvija se na srpskom jeziku i pismu. Tu nastavu pohađaju 2.367 učenika u 17 škola, kojima predaje 283 učitelja. Na području istočne Hrvatske organizirani su i vrtići na materinjem jeziku srpske manjine, u kojima boravi 467 mališana u osam predškolskih ustanova sa 34 odgajatelja. Srpska zajednica na prostoru istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema ima organizirane i srednje škole na srpskom jeziku, odnosno po A modelu. Te škole pohađa 904 učenika, kojima predaje 182 profesora u osam škola, uključujući i Srpsku pravoslavnu opštu gimnaziju "Katarina Kantakuzina Branković" u Zagrebu, koju je upisala peta generacija gimnazijalaca.

Paulina Arbutina i Nenad Jovanović