broj 549 / 25. juni 2010.

Erdutski sporazum ne mora biti dobar temelj za mirnodopsku državu

Za razliku od Vesne Pusić, i Pupovac i predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović tvrde da Erdutski sporazum, kojim se srpskoj zajednici daje pravo osnivanja ZVO-a, nije bio samo sredstvo za okončanje rata nego dokument trajne važnosti.

Na području dijela Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije, u skladu s Temeljnim sporazumom o području Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema od 12. studenoga 1995. (Erdutski sporazum) i Pismom namjere Vlade Republike Hrvatske od 13. siječnja 1997. godine, djeluje Zajedničko vijeće općina sa svojstvom pravne osobe.

Tako je u cijelosti glasio sporni stavak o kojem se prilikom prošlotjednih izmjena Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina povela burna i čestim konzultacijama stranačkih klubova prekidana rasprava, kakva se nije vodila ni o jednoj točki izmjena Ustava, o kojem je Sabor glasao istog dana. Iako se u prvom dijelu saborske rasprave o izmjenama Ustavnog zakona još činilo da će, unatoč nekim načelnim primjedbama oporbe, prijedlog vladajuće koalicije biti u cijelosti podržan, atmosferu u sabornici promijenio je nastup predsjednice kluba HNS-a Vesne Pusić. Ona se usprotivila i samom spominjanju Zajedničkog vijeća općina (ZVO) u Ustavnom zakonu, tvrdeći da je Erdutski sporazum bio privremeno rješenje za okončanje rata, iz kojeg 15 godina kasnije ne treba raditi sastavni dio arhitekture države. Svemu je kumovala površnost, a ne nacionalni kompleks

Milorad Pupovac kaže kako ne misli da je pri izbacivanju ZVO-a iz izmjena Ustavnog zakona proradio nekakav nacionalni kompleks kod opozicije.

- Najviše je riječ o površnosti i političkoj zainteresiranosti. Vrlo često se ide na to da se dobiju glasovi Srba, pa institucije Srba predstavljaju problem. Radi se i o prenagloj reakciji, koju su pojedini nacionalno nastrojeni ljudi u Saboru iskoristili i razbuktali, no ne bi bilo pošteno optužiti za nacionalizam ljude koji to nisu, kao Vesnu Pusić. Neki misle da se građanskim pravima i građanskim modelima sve rješava, ali to je već doktrinarno-politički problem. Oni bi, po mojem mišljenju, trebali uvažiti činjenicu potrebe postojanja manjinskih modela - kaže Pupovac.

S druge strane, Vesna Pusić drži da predlagači nisu bili dovoljno odgovorni, što pokazuje upravo reakcija SDP-ova zastupnika koji je kazao kako je ZVO obnova SAO Krajine.

- To je jako dobro upozorenje u kojem pravcu stvari mogu ići kada se krenete igrati s takvim stvarima i koliko je to štetno za etničke odnose unutar Hrvatske. Ne slažem se s takvim primjedbama i ne podržavam ih, ali kada se na taj način pristupi, vrlo lako se s druge strane jave ovakvi komentari, a to unazađuje odnose koji ionako još nisu dobri. To pokazuje u kojoj se mjeri treba ponašati odgovorno, a ne pokušavati progurati neka rješenja koja onda izazivaju ovakvu vrstu reakcija - kaže Vesna Pusić.


Principijelan stav

Taj je nastup, unatoč apelima manjinskih zastupnika, doveo do promjene stava i u SDP-u, bez kojeg nije bilo moguće osigurati potrebnu dvotrećinsku većinu. Na koncu je Sabor usvojio preostale izmjene s novim izbornim modelom, koji manjine smatraju svojim velikim uspjehom, te stavkom koji navodi Srpsko narodno vijeće (SNV) kao Koordinaciju vijeća srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, dok je amandmanom Vesne Pusić ZVO izbačen iz prijedloga. Iako je umjesto toga Vlada preuzela obavezu da do konca srpnja uredi status i financiranje ZVO-a, zastupnici srpske manjine bili su razočarani neočekivanim raspletom saborske rasprave, a predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović kazao je da je riječ o tragediji hrvatskog parlamentarizma te optužio Vesnu Pusić za neinformiranost o funkciji ZVO-a i dokumentima koje spominje, poručivši joj da je na krivom mjestu započela predizbornu kampanju, ali da sada može zaboraviti na srpske birače.

Vesna Pusić kaže kako se o navedenim dokumentima dobro informirala, a da je Stanimirovićeva reakcija naročito neprimjerena, jer njen stav nije "pecanje glasova" nego principijelan stav koji je spremna pojasniti. Za razliku od nje, Stanimirović tvrdi da Erdutski sporazum, u kojem se srpskoj zajednici daje pravo osnivanja ZVO-a, nije bio samo sredstvo za okončanje rata, već dokument trajne važnosti, što ističe i predsjednik SNV-a i potpredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac.

- Nije točno da je Erdutski sporazum jednokratni dokument. To su nam iz HDZ-a stalno tvrdili od 1997. godine naovamo, odbijajući regulirati status ZVO-a. Kada nam je 2003. rečeno da je sve iz Erdutskog sporazuma konzumirano u Ustavnom zakonu, obratili smo se glavnom tajniku UN-a, čije su službe dale pravno tumačenje kojim je rečeno da je to dokument s trajnim važenjem, što je i razumljivo, jer mnogi ugovori kojima je okončan rat, poput Pariškog, Londonskog ili Osimskog sporazuma, predstavljaju temeljnu arhitekturu odnosa u Europi. Kada bi netko sada tvrdio da su oni jednokratni dokumenti, otvorio bi stranicu novog rata. Erdutski sporazum nije sporazum takve snage i važnosti, ali jeste jedan od takvih sporazuma. Neobično je da se sada osporava njegova trajnost na način kako su to godinama činili upravo predstavnici tvrde struje HDZ-a - kaže Pupovac.

ZVO nije tijelo teritorijalne autonomije

Uz negiranje trajnosti sporazuma, dodaje Pupovac, najviše ga je iznenadila tvrdnja Vesne Pusić da spominjanje ZVO-a u Ustavnom zakonu znači promjenu arhitekture države.

- Bio sam iznenađen zato što je to prešlo granicu razumljivog. Da je zatraženo da se oko toga konzultiramo i da se obave razgovori, naravno da bismo taj razgovor obavili. No, došlo je do upuštanja u jednu temu koju većina predstavnika opozicijskih stranaka ne prati, a SDP sigurno nije znao o čemu se tu radi. Kada je saborski zastupnik SDP-a Zoran Vinković unošenje ZVO-a u Ustavni zakon nazvao obnovom SAO Krajine, opozicijski način pristupa toj temi počeo je nalikovati na devedesete. To je bio problematičan postupak, a vjerujem da Vesna Pusić to nije imala na umu, ali to je usmjeravalo stvari u tom pravcu - kaže Pupovac.

- Najviše me pogodilo to što se ni o čemu u Saboru nije toliko raspravljalo. Rasprava o Ustavu imala je tretman kao da se radi o zakonu koji regulira neku sporednu stvar, a kada se otvorilo pitanje ZVO-a, Sabor je u jednom trenutku počeo kuhati. To me brine, jer naprosto pokazuje da nismo adekvatnu pažnju posvetili Ustavu, a nismo u stanju ni posvetiti se pitanju Srba u Hrvatskoj s mnogo manje negativne energije, predrasuda i negiranja tih manjinskih institucija. Ispalo je da je ZVO zastupnicima važniji od Ustava, da su o Ustavu raspravljali bez posebne strasti i interesa, dok je ovdje bilo strasti i interesa na rubu nacionalizma. To me najviše zaboljelo, tako krupne stvari se mijenjaju, a onda se na jednom pitanju manjinskih institucija pravi problem. Nikome ne predstavlja problem to što Srbi više nisu konstitutivni narod, a sada je i osiguranje manjinskih institucija problem. To doista predstavlja točku razočaranja - dodaje predsjednik SNV-a.

ZVO, koji je utemeljen Erdutskim sporazumom i Pismom Vlade, osnovan je odlukom Vlade u listopadu 1997. godine, kao tijelo sa statusom pravne osobe koje usklađuje interese srpske zajednice na spomenutom području, a čiji se članovi imenuju iz sastava izabranih općinskih i gradskih vijeća. ZVO se po toj odluci financira dotacijama Vlade, doprinosima gradova i općina te donacijama, a njegove su nadležnosti vezane uz informativnu i izdavačku djelatnost, praćenje provođenja kulturne i prosvjetne autonomije, brigu o ljudskim, građanskim i etničkim pravima srpske zajednice i o zastupljenosti Srba u državnim službama. Uz to, ono je imalo ovlasti predlaganja dožupana u dvjema županijama, no to je kasnije regulirano zakonom i izbornim postupkom, te ovlasti imenovanja pomoćnika u nekoliko ministarstva, što se danas, kako kaže Pupovac, u praksi regulira kroz dogovore unutar srpske zajednice, ZVO-a i stranke.

- Bilo je među Srbima zagovornika različitih pristupa interpretaciji Erdutskog sporazuma, ali SDSS zastupa politiku definiranu odlukom Vlade o osnivanju ZVO-a te programom i statutom ZVO-a. Nije riječ ni o kakvu obliku teritorijalne autonomije i nigdje u tim dokumentima nema teritorijalne ili političke autonomije. ZVO se doista bavi pitanjima obrazovanja, informiranja i kulture, što spada u klasičnu formu manjinskih prava u cilju razvijanja kulturne autonomije - kaže Pupovac. S obzirom na to da Vlada nije poštovala odluku iz 1997. i riješila na koji način će se ZVO, koji ima status udruge, pravno registrirati i financirati, osnovna je namjera ovog prijedloga bila da se ZVO spomene u Ustavnom zakonu, da dobije na težini koja se više neće moći zanemarivati.

- Mi smo spremni na to da se potraži rješenje koje će biti prihvatljivo i trajno. Ako se pronađe neko takvo rješenje, tada više ne moramo inzistirati na unošenju ZVO-a u Ustavni zakon - kaže ipak Pupovac.

Mijenja li se arhitektura države?

Vesna Pusić pojašnjava da uopće ne spori potrebu postojanja ZVO-a i reguliranja njegova financiranja, no ima drukčiji pogled na dokumente kojima je to tijelo utemeljeno i na status koje bi ono trebalo imati. Nastupajući s pozicije po kojoj je, kako kaže, građanska država cilj svake pristojne države, ona drži da je ZVO tijelo u funkciji sprečavanja diskriminacije, koje bi, eliminacijom diskriminacije, s vremenom i samo trebalo izgubiti smisao postojanja.

- Slažem se da Vlada treba osigurati financiranje ZVO-a i njegovo postojanje mi nije sporno, jer smatram da je to jedan oblik koordinacije na jednom terenu. Takva institucija ne postoji u Dalmaciji i drugdje, ali postoji u istočnoj Slavoniji i funkcionira dok ljudi koji tamo žive procjenjuju da je situacija takva da im nešto takvo treba. No ZVO sigurno nije nešto što će nam, nadam se, trebati za 30 ili 50 godina. A kada donosite ustavni dokument, morate, bez obzira na to što smo navikli da se Ustav svako malo mijenja, ići sa stavom da takve dokumente ne treba mijenjati. Unošenje jedne institucije, koja nije ni županija ni općina i zapravo ne postoji kao jedan teritorij u strukturi hrvatske države, u dokument koji se donosi dvotrećinskom većinom, po mojem mišljenju potencijalno mijenja arhitekturu države, što mislim da nije dobro. Prava srpske manjine jesu najugroženija i njima se treba posvetiti najveća pažnja zbog historijskih i očitih razloga. No na teritoriju tih općina živi samo jedan segment Srba, to ništa ne govori o onima u Zagrebu ili Dalmaciji i, prema tome, nema nikakve veze s načelnom zaštitom prava Srba u Hrvatskoj, nego s mijenjanjem organizacije, ako hoćete i teritorijalne, i potencijalno s uvođenjem jedne kategorije koja je između razine općine i županije - kaže Vesna Pusić.

Na našu primjedbu da je ZVO po svojim ovlastim tijelo koje djeluje na određenom teritoriju, ali nije teritorijalna jedinica, u čemu je velika razlika, odgovara da razlika između te dvije stvari jest velika i da upravo zato ZVO treba ostati ono što jest.

- Ne može mu se u ustavnom dokumentu davati pravna osobnost koja kao svoju apsolutnu mogućnost ima mijenjanje karaktera onoga što je ZVO danas. To što je danas, neka bude i neka tako funkcionira, to nije nikakav problem niti je upitno - kaže Vesna Pusić, navodeći da joj je upravo neobjašnjivo zašto se zahtijevalo unošenje pravne osobnosti te institucije u Ustavni zakon.

- Moja je interpretacija u jednom trenutku bila da se time hoće prisiliti Vladu da financira ZVO, da se ide s jednim takvim prijedlogom, pa da se dobije ono što se sada dobilo. No ne može se onda na taj način ulaziti u parlament, nije to igraonica. Bez daljnjega bih bila pristala da smo prvo išli osigurati financiranje toj instituciji, pa onda glasali za Ustav. Što se mene tiče, to je dobro, ali mi je neobjašnjivo zašto se tražila pravna osobnost ZVO-a.

Po njenom mišljenju, Erdutski sporazum i Pismo namjere Vlade, na koje su se predlagači pozivali, ekvivalentni su po statusu Daytonskom sporazumu kao načinu da se okonča rat, no oni ne moraju biti dobar temelj za izgradnju mirnodopske države, što pokazuju i problemi kroz koje prolazi BiH.

A da su se prije usuglasili...

- Iz Erdutskog sporazuma se ni na koji način ne može izvući da bi ZVO trebao imati pravnu osobnost garantiranu na ustavnoj razini. Funkcija tog sporazuma je točno ono što on jest, a to je način da se okonča rat bez daljnjeg krvoprolića. Uz to, ZVO nije nikakva posebna zaštita prava Srba, jer se odnosi samo na jedan segment zemlje. Činjenica je da Srbi, s obzirom na zastupljenost, imaju u pojedinim županijama pravo na dožupana i u jednom dijelu općina i gradova pravo na zamjenike načelnika i gradonačelnika, i to je sigurno jedan, ne dovoljan, ali po mojem mišljenju potreban oblik zaštite prava i prava političkog predstavljanja. Moram reći da me je ZVO zaintrigirao i da ću malo više pogledati u kojoj je mjeri on veća zaštita prava na svojem području u odnosu na ona područja gdje Srbi imaju pravo na dožupane, dogradonačelnike i donačelnike, a u kojem dijelu je to naprosto još jedna struktura političkog utjecaja koja čuva utjecaj ljudi koji su u toj strukturi. Međutim, to nema nikakve reperkusije na temeljni stav da ZVO treba postojati, no da kao pravna osoba ne treba biti u ustavnom dokumentu - zaključuje Vesna Pusić.

Umnogome neočekivanom sporu između zastupnika srpske manjine i opozicijskih stranka u Saboru kumovala je i činjenica da se, iako je bilo nekih razgovora, prije saborske rasprave dvije strane nisu usuglasile oko samog prijedloga izmjena Ustavnog zakona koje je, kako tvrdi Vesna Pusić, SDSS pokušao de facto progurati. Pupovac navodi kako su predstavnici manjina najprije trebali dobiti podršku HDZ-a, koji je takve izmjene godinama odbijao, i kako je ta podrška tek nedavno stigla. Kako se mogao očekivati i otpor u redovima HDZ-a, dospjelo se u vremenski tjesnac, da bi problem sa ZVO-om iskočio na sjednici Odbora za Ustav, na sam dan usvajanja Ustava.

Nikola Bajto