broj 560 / 10. septembar 2010.

Pravo na stambeno zbrinjavanje utvrđeno za 7.521 obitelj

Do sada je stambeno zbrinjavanje zatražilo 13.819 bivših nositelja stanarskog prava koji su imali stanove na korištenju na PPDS-u i izvan njega, a pravo na stambeno zbrinjavanje utvrđeno je za 7.521 obitelj, ističe Stanko Janić, državni tajnik u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva

Što za područja od posebne državne skrbi (PPDS) znači Vladina Strategija regionalnog razvoja, s obzirom na to da se radi o općinama koje su bile pogođene ratnim zbivanjima, a od tada je vrlo malo uloženo u njihov privredni razvoj i podizanje životnog standarda stanovništva?

- Strategija regionalnog razvoja RH donosi se za razdoblje od 2011 do. 2013. godine s očekivanom primjenom od sljedeće godine i predstavlja važan međusektorski i teritorijalno usmjeren sastavni dio planiranja nacionalnog razvojnog procesa. Sveukupan cilj tog dokumenta je pridonijeti društveno-gospodarskom razvoju Hrvatske, sukladno načelima održivog razvoja, stvaranjem uvjeta koji će svim dijelovima zemlje omogućavati jačanje konkurentnosti i realizaciju vlastitih razvojnih potencijala. Taj će se cilj postići ispunjenjem specifičnih strateških ciljeva od kojih je jedan razvoj potpomognutih područja, koji je usmjeren na osiguravanje potpore svim područjima s društveno-gospodarskim teškoćama. Svrha je i povećanje i optimalno korištenje razvojnih potencijala tih krajeva, kao i rješavanje uzroka njihovih razvojnih teškoća. Taj strateški cilj zadužuje središnju vlast da osigura usmjeravanje određenog udjela svih nacionalnih investicija prema područjima s razvojnim teškoćama.

Statističke regije: realizacija partnerstva

Strategija regionalnog razvoja razvrstala je općine, gradove, županije prema stupnju razvijenosti – znači li to da će se tako jedinice lokalne samouprave potpomagati iz državnog proračuna?

- Mjere predložene novim Zakonom o potpomognutim područjima primarno će se financirati iz proračuna Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Financiranje ostalih poticajnih mjera koje neće biti propisane navedenim zakonom, a spadaju u nadležnost pojedinih resornih tijela, definirat će financijski okvir pojedinih mjera u suradnji s Ministarstvom. Naravno, na osnovu rezultata studije o učincima postojećih mjera na razvoj potpomognutih područja i prijedloga novih mjera. Ministarstvo će posebno ispitati mogućnosti dodatnog sufinanciranja pojedinih mjera u nadležnosti drugih resornih tijela koje trenutačno ne pružaju dodatne pogodnosti za korisnike s potpomognutih područja, a imaju potencijalno velik učinak na njihov razvoj. Sukladno rezultatima studije o učincima postojećih i prijedlogu novih mjera za potpomognuta područja, proizlazi da bi za financiranje planiranih mjera za potpomognuta područja bilo potrebno godišnje osigurati oko 1,5 milijardi kuna, ne uključujući troškove prijelaznog razdoblja za područja koja gube status potpomognutih područja. Međutim, točan iznos troškova moći će se procijeniti tek nakon dogovora Ministarstva s ostalim nadležnim resornim tijelima o obliku i razini poticaja za svaku pojedinu mjeru. Točan iznos sredstava potrebnih za financiranje tih mjera znat će se nakon donošenja Zakona o potpomognutim područjima, odnosno nakon dogovora s drugim resornim ministarstvima.

Postoji li mogućnost da će Strategija ustvari biti podloga za najavljeno ukidanje velikog broja općina na PPDS-u s nedovoljno izvornih sredstava za samofinanciranje, a koje se upravo nalaze u najnižoj grupi nerazvijenosti?

- Strategija regionalnog razvoja ustrojava temeljnu institucionalnu strukturu za upravljanje regionalnim razvojem ne ulazeći u trenutno važeću administrativno-teritorijalnu podjelu države.

Pošto je po Strategiji cijela država podijeljena na tri regije, kakva je sudbina županija?

- Dosadašnja politika regionalnog razvoja bila je, prije svega, usmjerena na lokalnu razinu, gradove, općine, pa čak i naselja. Početkom procesa pristupanja Europskoj uniji na prijelazu stoljeća, Hrvatska se počela preusmjeravati na srednju razinu razvoja, odnosno županije, koje predstavljaju regionalnu razinu u nacionalnom kontekstu. Međutim, ni ta razina nije bila dovoljno snažna za europsku regionalnu politiku i strukturne fondove. Stoga se u Hrvatskoj trebala uvesti i statistički usporediva regionalna razina u kontekstu EU. Od marta 2007. u Hrvatskoj postoje tri nove statističke regije razine NUTS 2: Jadranska Hrvatska, Panonska Hrvatska i Sjeverozapadna Hrvatska. Danas se prostorne jedinice za statistiku na razini NUTS 2, prije svega, sagledavaju s aspekta programiranja i alokacije dostupnih fondova EU namijenjenih regionalnom razvoju. Neupitno je da će logika potrebe čvršćeg povezivanja i usklađivanja planiranja i korištenja nacionalnih sredstava i sredstava EU namijenjenih regionalnom razvoju, posljedično jačati njihovo značenje i ulogu samih tih prostornih jedinica kao ključnih razvojno-planskih regija u sveukupnom nacionalnom razvojnom planiranju radi postizanja optimalnog razvojnog učinka.

Može se istaknuti da se s procesom pristupanja Hrvatske Uniji pojavljuju velike razvojne mogućnosti za Hrvatsku, na svim razinama, a osobito za uspostavu okvira za suvremenu nacionalnu razvojnu politiku koja uzima u obzir regionalne posebnosti. Kako je još 2007. Hrvatska podijeljena na tri statističke regije, radi vođenja regionalne statistike za potrebe kohezijske politike EU, sam Zakon o regionalnom razvoju prati tu podjelu. Tako se na razini statističkih regija ustrojava temeljna institucionalna struktura za upravljanje regionalnim razvojem ne ulazeći u administrativno-teritorijalnu podjelu države. Riječ je o minimalnoj institucionalnoj infrastrukturi za realizaciju načela partnerstva na razini statističkih regija (Partnerska vijeća statističkih regija). Međutim, navedene se strukture u potpunosti oslanjaju na jedinice područne (regionalne) samouprave (županije) s područja pojedine statističke regije, koje i dalje ostaju glavne poluge upravljanja regionalnim razvojem u Hrvatskoj.

Nedovoljna educiranost za projekte EU

Razvijenost infrastrukture preduvjet je za razvoj bilo koje privredne grane. S obzirom na tu činjenicu, koliko možete biti zadovoljni ulaganjem države u razvoj infrastrukture u povratničkim krajevima i kakva se pomoć države može očekivati u budućnosti?

- Obično se na ovakva pitanja odgovara da je do sada mnogo uloženo, onda se naniže nekoliko važnih projekata i napišu brojke u milionima eura, zatim slijedi ali... Moje je mišljenje da, bez obzira na to kakva su trenutna "aktualna stanja", uvijek moraju postojati planovi razvoja i ulaganja, doduše s nešto drugačijim iznosima i nešto drugačijim redoslijedom prioriteta, a ti planovi trebaju biti izrađeni na svim nivoima vlasti, od osnovne jedinice lokalne samouprave do središnje državne vlasti. Na tragu odgovora na prethodna pitanja, koliko će koja jedinica lokalne i regionalne samouprave povući sredstava osiguranih na osnovu Zakona o potpomognutim područjima, mnogo će ovisiti o znanju, kapacitetima i spremnosti same lokalne i regionalne samouprave da prilagode svoje planove razvoja programima koji će proisteći na osnovu spomenutog zakona. Pored toga, niti jedna jedinica lokalne samouprave ne može se razvijati ako nema zajedničkih projekata i programa sa susjednim i/ili drugim jedinicama, a takvi će programi imati veći prioritet u sufinanciranju iz proračunskih sredstava. Drugim riječima, općine, gradovi i županije, radite na zajedničkim višegodišnjim programima i projektima, bit će prostora u svakom proračunu, nekad manje, nekad više, no u kraćem razdoblju svi dobri projekti bit će realizirani.

Koliko su općine s PPDS-a sposobne za kandidiranje projekata, povlačenje novca iz dosadašnjih raspisanih natječaja IPA programa i da li su neke od njih već uspjele povući sredstva s obzirom na strogu proceduru i sam način financiranja?

- Prvi natječaji iz IPA programa tek se zaključuju i rezultati još nisu javno objavljeni, no po izrazito velikom interesu može se vidjeti da je lokalna razina itekako dobro informirana i pripremljena za prijavu projekata, od kojih će samo mali broj najboljih, zbog ograničenih sredstava, dobiti bespovratna sredstva. Isto tako, moramo naglasiti kako u općinama ne postoji dovoljan broj educiranih kadrova za prijavu projekata za EU fondove.

Dovršetak stambenog zbrinjavanja u 2011. Uskoro novi rok za stambeno zbrinjavanje izvan PPDS-a

Da li će biti novog roka za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje za bivše nosioce stanarskog prava izvan PPDS-a, kao i zahtjeva za obnovu koji su istekli 2005. godine?

- Kao što je poznato, na području PPDS-a nema ograničenja za podnošenje zahtjeva i primjera radi, u ovoj godini podneseno je desetak novih zahtjeva bivših nositelja stanarskog prava za stambeno zbrinjavanje. Što se tiče onih izvan PPDS-a, u proceduri je donošenje zaključka o novom roku za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje. Novim rokom omogućit će se svim onim osobama koje su se odlučile trajno vratiti i reintegrirati a propustile su rok iz 2005. godine, da to učine sada. Ovo je dio ukupnog procesa kojim se želi ubrzati trajno rješavanje pitanja izbjeglištva na prostorima bivše države. Ministri vanjskih poslova Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore zajedničkom izjavom na konferenciji u Beogradu ovog proljeća jasno su izrazili svoje opredjeljenje da se izradi zajednički regionalni projekt kojim bi se pitanje povratka, izbjeglištva i raseljenja uz pomoć međunarodne zajednice trajno riješilo. Svi sudionici su složni u tome da se poštuje odluka svakog pojedinca o tome da li će se vratiti i reintegrirati ili ostati i integrirati, te će u skladu s tom odlukom svaka država preuzeti obavezu stambenog zbrinjavanja. U planu je da se koncept projekta s detaljnim planom aktivnosti i okvirnim budžetom izradi do kraja septembra i da se do kraja godine usvoji na donatorskoj konferenciji.

Kako se provodi Akcijski plan stambenog zbrinjavanja?

- Do sada je stambeno zbrinjavanje zatražilo 13.819 bivših nositelja stanarskog prava koji su imali stanove na korištenju, kako na PPDS-u tako i izvan njega, a do sada je utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje za 7.521 obitelj. Zbog ubrzavanja stambenog zbrinjavanja povratnika, Vlada je u junu 2008. donijela Akcijski plan za ubrzanu provedbu Programa stambenog zbrinjavanja na i izvan PPDS-a za izbjeglice – bivše nositelje stanarskog prava koji se žele vratiti u Hrvatsku. Ovaj Akcijski plan donesen je u sklopu pregovora o pristupanju Hrvatske EU, s ciljem ispunjavanja mjerila za otvaranje pregovora u poglavlju pravne stečevine 23. Pravosuđe i temeljna prava. Za ispunjenje mjerila koja je Hrvatska sama sebi zadala bilo je potrebno osigurati određeni broj stambenih jedinica za svaku godinu počevši od 2007. do 2009. godine. Obaveze za 2007. izvršene su u cijelosti, tj. stambeno je zbrinuto 1.418 obitelji (1.010 na PPDS-u i 408 izvan PPDS-a). I obaveze za 2008. izvršene su u cijelosti, tj. stambeno je zbrinuto 1.427 obitelji (1.000 na PPDS-u i 427 izvan PPDS-a).

Od ukupno planiranih obaveza za 2009. godinu, u kojoj je trebalo stambeno zbrinuti 2.070 obitelji korisnika prava, do sada je po principu "ključ u ruke" osigurano stambeno zbrinjavanje za 623 obitelji korisnika prava. Razlog usporavanja dinamike stambenog zbrinjavanja je ekonomska recesija uslijed koje je došlo do sporijeg tempa izgradnje. Stoga su se aktivnosti i radovi obaveza iz 2009. intenzivirali početkom ove godine, pri čemu je trenutno u raznim fazama izvođenja radova, postupcima javne nabave i izrade projektne dokumentacije oko 1.500 stanova. Pitanje ispunjavanja mjerila ostaje na samom vrhu Vladinih prioriteta, te je Ministarstvo regionalnog razvoja u martu 2010. pripremilo plan aktivnosti kojim su utvrđeni mehanizmi za transparentniju i učinkovitiju provedbu Programa stambenog zbrinjavanja izbjeglica – bivših nositelja stanarskih prava. Napravljena je revizija Akcijskog plana iz 2008. i pripremljen je plan za dovršetak stambenog zbrinjavanja u 2010. i 2011. godini. Naime, u 2010. plan je stambeno zbrinuti, po principu "ključ u ruke", 728 obitelji bivših nositelja stanarskog prava, a u 2011. godini preostalih 729 obitelji.

Da li je izvršena najavljena revizija negativnih rješenja podnosilaca zahtjeva za stambeno zbrinjavanje bivših nosilaca stanarskog prava?

- Reviziju negativnih rješenja provodi posebno Povjerenstvo koje sačinjavaju, osim predstavnika ministarstva, i pravnici iz SNV-a, UNHCR-a, OESS-a, Evropske komisije i veleposlanstva SAD-a. Povjerenstvo je održalo nekoliko sjednica na kojima su se pregledavala negativna rješenja i na osnovu uvida u spis predmeta poništavala ili potvrđivala ta rješenja. Od sada pregledanih negativnih rješenja, u 52 posto slučajeva je potvrđeno negativno rješenje, a u 48 posto slučajeva ono je ili vraćeno na ponovni prvostupanjski postupak ili će se na osnovu dopune donijeti drugostupanjsko rješenje. Kako se proces obrade zahtjeva za stambeno zbrinjavanje kontinuirano i dalje odvija, tako će i ovo Povjerenstvo kontinuirano raditi dok i zadnje rješenje ne bude doneseno.

Etažiranja stanova je dugotrajan postupak

Što će biti sa stanovima koji su još 2008. godine preuzeti, a do sada nisu useljeni ili čak nisu preuzeti ni njihovi ključevi? Koliko smo realno blizu mogućnosti otkupa i prava nasljeđivanja stanova za bivše nosioce stanarskog prava?

- Sigurno da ima više razloga zašto ti stanovi nisu useljeni do sada, no važno je istaknuti da je u toku potpisivanje ugovora o najmu sa svakim korisnikom (najamnina je 2,61 kuna po četvornom metru), a od datuma potpisivanja ugovora najma nastupaju prava i obveze. Kako je u proceduri odluka Vlade o prodaji stanova koje koriste najmoprimci, a koji su u vlasništvu države, uz povlaštene uvjete prodaje, za očekivati je da će se ubrzati potpisivanje ugovora o najmu i da će se ti stanovi početi koristiti. Kada ovaj proces bude završen, imat ćemo pravu sliku o korištenju stanova. Status zaštićenog najmoprimca imaju pravo naslijediti svi korisnici dotičnog stana, a nakon što je najmoprimac kupio stan (na kredit ili odjednom), pravo nasljeđivanja nije ničim ograničeno.

Kako ide etažiranje stanova, što je ustvari preduvjet za otkup stanova kada on bude omogućen?

- Pitanje etažiranja stanova je dugotrajan postupak, ograničen kapacitetima kako sredstava tako i odgovarajućim kadrovima koji to mogu rješavati. Kod novoizgrađenih stanova istovremeno se radi i elaborat o etažiranju i tako unosi u zemljišne knjige i tu nema bitnih problema. Kod starijih stanova u višestambenim zgradama, prodaja stanova se radi na osnovu knjige položenih ugovora, tako da se omogući otkup i prije etažiranja, pri čemu su sva vlasnička prava zaštićena, no pitanje etažiranja nije riješeno, ono je samo odgođeno i past će na teret vlasnika. U Sisačko-moslavačkoj i Karlovačkoj županiji ne postoje ni knjige položenih ugovora, zbog čega je otkup stanova znatno usporen jer je uvjetovan prethodnim etažiranjem, a što to znači dovoljno je reći da ima višestambenih zgrada s desetak stanova koju treba etažirati, a u gruntovnici se vodi kao zelena površina društvenog vlasništva.

Paulina Arbutina