broj 566 / 22.oktobar 2010.

Svu je poljoprivredu trebalo organizirati na zadružnom principu

Da je cjelokupna poljoprivreda organizirana na zadružnom principu, gdje su primarni proizvođači zadrugari i vlasnici velikih prerađivačkih kapaciteta, pa čak i trgovina, problema ne bi bilo. Dakle, trebalo je stvoriti nešto poput Agrokora, ali na principu zadrugarstva, smatra Anđelko Balaban, načelnik Općine Jagodnjak i upravitelj Poljoprivredne zadruge "Naše selo"

Poljoprivredna zadruga "Naše selo" broji oko 110 zadrugara i 45 zaposlenih. Koji je recept uspješnosti zadruge?

- Da bi se opstalo na tržištu, mora se puno raditi, radom stvarati nove vrijednosti, a novu vrijednost materijalizirati kvalitetnim kanalima prodaje. Morate imati viziju kojim putem se razvijati, kako poboljšati dosadašnji sistem poslovanja i s kojim partnerima surađivati. Zadruga je 2009. godine ostvarila oko 75.000.000 kuna prihoda.

Čime se sve bavi zadruga?

- Naša zadruga ima plan integrirati poljoprivrednu proizvodnju s krajnjim finalnim proizvodom. Ove godine ćemo obraditi oko 300 hektara na vlastitoj ekonomiji i organizirati proizvodnju na oko 3.000 hektara kod zadrugara i kooperanata. Kako imamo vlastite skladišne kapacitete u Jagodnjaku i Silašu od 6.500 tona, sav višak proizvoda u njima skladištimo i dalje distribuiramo na tržište. Velik dio kukuruza, ječma, soje ostaje za potrebe proizvodnje stočne hrane u našoj mješaonici u Jagodnjaku, u kojoj godišnje proizvedemo 4.000 do 5.000 tona hrane. Dio hrane koristimo u vlastitom tovu svinja, koji je organiziran u kooperaciji od oko 10.000 tovljenika godišnje. Organizirali smo i maloprodajni lanac od pet trgovina mješovitom robom i pet poljoapoteka, prodajemo i poljoprivrednu mehanizaciju, a odnedavno smo potpisali ugovor s njemačkom tvrtkom Biohem za distribuciju njihovih proizvoda na tržištu Hrvatske. Plan nam je izgradnja pogona za proizvodnju kulina i drugih suhomesnatih proizvoda, koji bi bio naš finalni proizvod. Za pogon već imamo lokaciju i sve dozvole, tako da računamo na skori dogovor s bankom oko financiranja njegove izgradnje, čija će vrijednost biti preko milijun eura.

Ne isplati se proizvoditi nego samo uvoziti

Kako ocjenjujete današnje zadrugarstvo?

- Danas imamo zadruga više nego ikad, a zadrugarstvo nije nikad bilo u većoj krizi nego sada. U prijeratnom periodu skoro svako selo je imalo zadrugu koja je organizirala proizvodnju na selu, vršila otkupe poljoprivrednih proizvoda, imala čak i socijalni karakter i bila jezgro svih dešavanja na selu. Uslijed restrukturiranja poljoprivrede i prilagođavanja uvjetima zapada, ugasio se velik broj starih zadruga. Međutim, katastrofalno je što su skoro sve stare zadruge propale, a tu velik dio krivnje snosi državna strategija koja je favorizirala krupni kapital, štiteći interese bogatih pojedinaca, umjesto da je stvorila velik broj malih i bogatih seoskih gospodarstava. Sada je nemoguće vratiti se 20 godina unazad, a nastala šteta je neprocjenjiva. Da je cjelokupna poljoprivreda organizirana na zadružnom principu, gdje su primarni proizvođači zadrugari i vlasnici velikih prerađivačkih kapaciteta, pa čak i trgovina, problema ne bi bilo, jer bi se cjelokupna novostvorena vrijednost koja nastaje u poljoprivrednoj proizvodnji – od polja do stola – raspodijelila pravednije, tako da svatko u lancu proizvodnje oprihoduje svoj dio novostvorene vrijednosti. Trebalo je stvoriti nešto poput Agrokora, ali na principu zadrugarstva.



Koje su najveće poteškoće u radu vaše Poljoprivredne zadruge?

- Najveći problemi na koje nailazimo u svakodnevnom poslovanju posljedica su sadašnje strukture poljoprivrednih proizvođača, strukture tržišta poljoprivrednim proizvodima te loše porezne i monetarne politike. Ima puno malih i srednjih firmi s kojima je rizično raditi jer su tržno nekonkurentne velikim sustavima, svakodnevno propadaju, a s njihovim propadanjem propadaju i mnogobrojna potraživanja drugih firmi. Država nije našla načina da kvalitetnije zaštiti vjerovnike, a upravo zbog sporosti u rješavanju naplata putem suda stradavaju i zdrave firme. Vjerojatno bi ti procesi bili puno brži kad bi se PDV plaćao po naplaćenom računu, a ne po izdanom. Ogroman teret koji nosi poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj je precijenjena kuna, koja nas čini nekonkurentnima u proizvodnji i nepodesnima za nove investicije. S ovakvim tečajem kune uopće se ne isplati proizvoditi, nego samo uvoziti. S poreznim davanjima kakva su kod nas i s nerealno jakom kunom naša poljoprivredna proizvodnja nema dobru perspektivu.

Zeleno-plava transverzala

Kako osiguravate tržište za proizvode poljoprivredne zadruge?

- Naše tržište je povezano s vlastitom maloprodajom na način da, na primjer, svinje koje utovimo dajemo PIK Vrbovcu od kojeg kupujemo parizer i pučku kobasicu. Ima i obrnutih situacija: na primjer, nekakav poljoprivredni stroj prodajemo u zamjenu za pšenicu ili kukuruz. Najsigurnija naplata je prodati proizvod svom dobavljaču, što dosta koristimo, no takve su mogućnosti ipak ograničene. Uglavnom gledamo vezati se uz sigurne i provjerene kupce. Imali smo loših iskustava s nekima, iako smo imali sve garancije plaćanja, pa čak i vlastite zadužnice vlasnika tvrtki koji su i svojom privatnom imovinom garantirali za obaveze svoje firme.

Koliko znamo, surađujete s poljoprivrednim zadrugama u Dalmaciji. Da li je moguće i kako povezati poljoprivredne zadruge na području od posebne državne skrbi?

- Mogućnost naše suradnje s Dalmacijom nije iskorištena dovoljno, a izgradnjom pogona s delicijama iz Baranje intenzivirat ćemo sadašnju suradnju i uložiti mnogo truda i novca kako bismo osigurali pristup ovom zanimljivom tržištu. Ideja o zeleno-plavoj transverzali je uvjet bez kojeg hrvatsko gospodarstvo ne može, ali za nju treba stvoriti preduvjete.

Nedostaje li našim proizvođačima možda neka sajamska aktivnost na kojoj bi prezentirali svoje proizvode i rezultate rada te na kojoj bi se čulo za njihovo postojanje?

- Sajmovi više nemaju svrhu i bit kao prije. Uslijed globalizacije, napretka tehnologije i nauke, bit imaju samo veliki međunarodni sajmovi kao što su oni Hanoveru, Bolonji, Veroni. Puno su korisnije manifestacije poput lokalno organiziranih kulinijada, kestenijada, sajmova meda, vina, rakija, sira i slično. Tako svatko na najbolji način reklamira svoj proizvod, veže ga za svoj kraj, a potencijalni kupci upravo žele čuti priču koja povezuje proizvod s krajem u kojem se on proizvodi.

Koliko ste zadovoljni ulaganjem države u vašu sredinu i da li je to ulaganje ravnomjerno raspoređeno?

- Kad je riječ o lokalnoj samoupravi, tu su stvari puno sređenije negoli u gospodarstvu, mada su i tu potrebne reforme. Mi spadamo u najnerazvijenije općine u državi, nemamo još ni vodovod, nema prave javne rasvjete, nema vrtića za djecu, velika je nezaposlenost, a narod se uglavnom bavi poljoprivredom. Dotacije od države ne dobivamo, tu i tamo nam dođe nekakav projektić, pa se ogrebemo o neko ministarstvo, a od županije ne možemo dobiti ni gripu. Trenutno se radi magistralni vodovod kroz selo, pa će dio sela do kraja godine dobiti vodu. Sljedeće godine bi cijelo naselje Jagodnjak trebalo dobiti vodu. Dok drugi prave kanalizacije i kružne tokove, mi se borimo kako bismo osigurali osnovne uvjete za život.

Razvoj gospodarstva i zapošljavanje

Koliko ste kao lokalna zajednica i kao PZ spremni za povlačenje sredstava iz fondova Evropske unije i da li ste možda već realizirali neke projekte?

- Spremamo se za IPARD, za IPA 3C, čekamo rezultat od IPA – prekogranične suradnje sa Srbijom, pripremamo još niz projekata za koje ćemo tražiti pomoć države putem raznih natječaja. Osjećamo se pomalo odbačeni kad vidimo koliko se ulagalo i koliko se novca davalo nekima koji su bili podobniji. Nadamo se da će se primjenom nove strategije regionalnog razvoja ove velike razlike smanjiti i da ćemo se u narednom periodu približiti srednje razvijenim općinama.

Koliko ste se uklopili u Zakon o plaćama lokalnih službenika i namještenika i da li ste provodili reorganizaciju u Općini Jagodnjak?

- Početkom ove godine pri Općini smo osnovali komunalno poduzeće, gdje smo dio radnika iz bivšeg komunalnog pogona prebacili u poduzeće. Cilj nam je da poduzeće zaradi na tržištu dovoljno novca da podmiri sve troškove poslovanja, pa i usluge koje radi za potrebe općine. Time smo i snizili učešće plaća u prihodima općine daleko ispod 20 posto.

Koji su vam daljnji planovi za razvoj lokalne zajednice i zadrugarstva?

- Bez obzira na to što imamo lošu infrastrukturu, prioriteti su nam razvoj gospodarstva i zapošljavanje, jer ukoliko ne osiguramo preduvjete za zapošljavanje, raselit će nam se mladi i perspektivni ljudi, a onda ni vodovod, ni rasvjetu, ni plin neće imati tko da koristi. Trenutno radimo projekt proširenja poduzetničkog inkubatora, a potpisali smo i ugovor o sufinanciranju poduzetničkih kredita za investicije na području Općine Jagodnjak. I ovim koristim priliku pozvati sve zainteresirane investitore da dođu do naše Općine, gdje smo spremni pomoći svim raspoloživim resursima kako bismo zaposlili što više naših građana.

Paulina Arbutina