Srpsko narodno vijeće - Serb National Council

Čekaju da umrem, da me se riješe

Kuću Vuje Batinića, u kraju gdje nije bilo nikakvih borbi, u aprilu 1993. uništila je nekolicina pripadnika HV-a. Nije mu priznato ni pravo na obnovu, niti je domaće pravosuđe od tada taj slučaj riješilo. Obnovu Vujo čeka sedamnaest godina

Evropska komisija jedina je preostala šansa za ogulinskog penzionera Vuju Batinića (79), koji je odlučio zatražiti pomoć ove institucije kako bi nakon 17 godina dobio pravo na obnovu kuće.

Domaće pravosuđe taj slučaj još uvijek nije riješilo, što Batiniću onemogućuje pokretanje postupka pred Sudom za ljudska prava u Strazburu. Jer da bi to bilo dozvoljeno, Batinić mora u Hrvatskoj proći sve sudske instance. Posljednja instanca je Ustavni sud RH, kojem je tužbu poslao 7. jula 2008. godine, ali ni nakon dvije godine i četiri mjeseca te nakon više požurnica, odluke tog suda još nema. Naime, presudom Upravnog suda potvrđena su rješenja Ureda za obnovu Karlovačke županije i Uprave za obnovu Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka prema kojima Batinić nema pravo na obnovu kuće, te je on kao posljednju mogućnost protiv takve presude podnio ustavnu tužbu.

Ostario od 1993.

U požurnicama Batinić od Ustavnog suda traži da donese bilo kakvu presudu, samo da zna na čemu je i da eventualno može ići do Strazbura. Više se puta obraćao za pomoć raznim institucijama, pisao je Uredu predsjednika, HHO-u, Saboru, Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Klubu zastupnika SDSS-a, medijima... O njegovom slučaju "Novosti" su opširno pisale u broju od 11. maja 2007.

- Kada sam započeo ovaj proces, imao sam 63 godine. Mnogi su mi govorili da ne ulazim u to jer neću ništa ostvariti, ali nisam im vjerovao. Sada mi je 79 godina i ništa nisam postigao niti mi je itko pomogao. Imam osjećaj da se moj slučaj namjerno odugovlači i da se čeka da umrem, kako bi sve, samo od sebe, završilo. Ali neću odustati, bez obzira na sve - kaže Batinić.

Njegova je priča tipična za ove krajeve: on Srbin, žena Hrvatica, jedna kći udana za Hrvata, druga za čovjeka iz mješovitog braka. Vujina supruga Danica sada je teško bolesna i već sedam godina nepokretna. Od 1975. do 1980. gradili su novu kuću na Vujinoj djedovini, na temeljima stare kuće, u zaseoku Batinići, selo Dobrice. Izgradili su i gospodarske objekte, garažu, podigli veliki voćnjak, obrađivali zemlju. Inače, Dobrice se nalaze u sadašnjoj općini Brinje, a ranije je selo pripadalo općini Otočac. Od Ogulina je udaljeno 20-ak minuta vožnje automobilom. Tu nije bilo nikakvih borbi niti je općina Brinje spadala pod bivšu Krajinu.

Batinići su redovito plaćali sve obaveze općini Otočac i državi: poreze, samodoprinose, popravke puteva, uvođenje struje i vode, uređenje i izgradnju groblja. Kuća je bila osigurana, odazivali su se na sve radne akcije koje su se provodile, sve dokumente i dozvole dobivali su u općini Otočac... Jedino su lične karte dobili u Ogulinu gdje su imali stan i oboje radili kao službenici, Vujo u općini, a Danica u pošti. Stanovali su u toj kući u Batinićima i ujutro išli autom na posao u Ogulin, sve do gotovo nasilnog penzioniranja početkom devedesetih.

Počinioci nepoznati

No, sredinom aprila 1993. u Batiniće dolazi Hrvatska vojska, odnosno jedna manja vojna jedinica, čiji pripadnici uništavaju nekoliko tamošnjih kuća. Opljačkali su ih i zapalili, a među njima i Vujinu kuću. Ogulinskoj policiji Vujo podnosi krivičnu prijavu 20. aprila 1993, oni je prosljeđuju policiji u Gospiću, a oni pak Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću. Počinioci su ostali nepoznati, kao da je bilo teško provjeriti koje su formacije HV-a tada bile u tom kraju.

- Iako se zna tko su palikuće i pljačkaši, službena ih istraga ne može pronaći. Ja sam pronašao svoj auto koji su mi odvezli. Pljačkaš je pristao na nagodbu i dao mi nešto novca, na što sam pristao jer mi ništa drugo nije preostalo, pošto je on u to vrijeme bio aktivni policajac - kaže Vujo Batinić. Problem je i u tome što nije sasvim jasno kako tretirati ovaj nemili događaj: kao ratni zločin, ratnu štetu ili kao teroristički akt, u području pod kontrolom hrvatske države.

U pokušajima rješenja svog problema Batinić je kontinuirano nailazio na namjerne zapreke administracije, da bi se stvar pokrenula tek nakon intervencije Misije OESS-a, ali rješenja za obnovu kuće pete kategorije su negativna jer je ova porodica formalno imala prebivalište u Ogulinu, a ne u Batinićima.

Ni brojni svjedoci nisu im pomogli. Međutim, iskustva brojnih nevladinih udruženja za ljudska prava govore da su mnogi tražitelji obnove hrvatske nacionalnosti mnoga povratnička prava ostvarivali na temelju izjava dvoje svjedoka, usprkos službenim dokumentima koji su govorili nešto drugo. Što će biti sa ovim slučajem ostaje da se vidi. U inat birokraciji i pravnoj državi, možda Svevišnji podari Vuji dobro zdravlje i dug život, pa on, uz pomoć Evropske komisije i Evropske unije, ipak dočeka pravdu.

Milan Cimeša