broj 572 / 3.decembar 2010.

Već se pomirili, ali trebaju radna mjesta

Sve u redu, lijepo je da nam dolaze, ali pitam se koliko će nam njihov dolazak pomoći u svakodnevnom životu, u svladavanju golemih problema s kojima živimo - kratko je i nimalo oduševljeno govorila trgovkinja u Gračacu, gotovo pet sati prije najavljenog dolaska predsjednika Borisa Tadića i Ive Josipovića

Od rana jutra Gračac je doslovno bio pod policijskom okupacijom strahovito brojnog osiguranja. Policija na svakom koraku: na raskrižjima, pred trgovinama i ugostiteljskim objektima, na parkiralištima, pred ulazima u zgrade državnih i lokalnih službi. Na svim prilaznim putevima kilometrima prije Gračaca policija, na livadama policija, na vijaduktima i mostovima policija.

Narod je gladan

- Pa, svih njih danas je ovdje više nego stanovnika. Ne znam, dolazili su k nama i Tuđman i Sanader, ali ovoliko osiguranja nipošto nije bilo - rekao je vlasnik kafića u središtu mjesta, a njegova konobarica dometnula:

- Neka njih kod nas, ali jedino što znam je da od danas nitko od nas neće živjeti bolje. Tu vam je čista katastrofa, narod je doslovno gladan, ljudi ne rade jer nemaju gdje, proizvodnja ne postoji i ova naša djeca nemaju baš nikakve perspektive ni razloga da u Gračacu ostanu. Iskreno, ne vjerujem da Tadić i Josipović ikako mogu doprinijeti našim boljim životima...

Kako se bližilo poslijepodne, centar se mjesta, posebno ispred zgrade društva "Napredak" u kojoj je upravo trajao sajam i gdje su gosti trebali stići, ipak napunio domaćim življem, pa su predsjednici oko 14,30 dočekani u špaliru što ga je formiralo tristotinjak mještana, od kojih su se neki imali priliku rukovati i razmijeniti nekoliko riječi s uvaženim gostima. A oni su odmah i posjetili sajam, domaćini su im podijelili i nešto autohtonih darova, a Tadić se pohvalio da je "kušao i vino od drenjina, voća od kojega mu je baka u djetinjstvu redovito radila sok".

- Ona je, ako niste znali, upravo iz ovoga kraja pa sam ja, ustvari, jednom četvrtinom Ličanin. Vi samo odredite četvrtinu mene i eto vam mog ličkog dijela - kazao je Tadić okupljenim novinarima.

Još nekoliko rukovanja i dugačka karavana policijskih i državničkih automobila uputila se u selo Deringaj, u goste povratničkoj srpskoj obitelji Marković. A "gospodin Cvjetković", kako nam se predstavio jedan od onih koji nisu propustili priliku izbliza vidjeti dvojicu predsjednika, prokomentirao je njihov posjet selu udaljenom nekoliko kilometara od Gračaca.



- Uopće ne sporim što su otišli kod Markovića, vrijednog čovjeka koji se dokazao svojim radom, ali ako su željeli vidjeti kako se stvarno ovdje živi, posebno kako žive povratnici, mogli su ih domaćini, načelnik općine i njegovi ljudi, povesti i u neka druga sela, tamo gdje ljudi žive bez struje, a ponegdje i bez vode - upozorio je Cvjetković.

Blago vraćeno Krupi

Dodao je kako, kao ni drugi, ne vidi ništa loše u miriteljskoj misiji dvojice predsjednika, ali da se Gračac danas ne suočava s takvom vrstom problema.

- Ovdje je nekada prevladavalo srpsko stanovništvo i to u velikoj većini. Danas je više Hrvata, posebno zahvaljujući onima pridošlima iz Bosne, ali u Gračacu živimo mirno, nema netrpeljivosti i međunacionalnih sukoba. Mi jednostavno, bili Hrvati ili Srbi, nemamo posla, nemamo od čega živjeti i prvenstveno trebamo stvarati uvjete za normalan život naših mladih - zaključio je g. Cvjetković.

Kako bilo, poslije Deringaja, Tadić i Josipović posjetili su i manastir Krupu gdje su razgovarali s pravoslavnim crkvenim poglavarima, te potom objavili podatak da je nedavno tom manastiru iz Srbije vraćeno njegovo blago – više od dvadeset umjetničkih djela pokradenih za trajanja prošloga rata.

- Posebno ističem da sam upravo doznao da ovdje u Krupi postoji ikona ispod koje su se desetljećima zajedno molili katolici i pravoslavci, Hrvati i Srbi. To znači da ovaj kraj već dugo poznaje duh tolerancije, prijateljstva i skladnog suživota - izjavio je predsjednik Tadić. 

Ernest Marinković