Srpsko narodno vijeće - Serb National Council

Vukovar i Bač dobili krila

Milijun eura vrijedan trajekt, što ga je Vukovarcima i Bačvanima darovala Nizozemska, Dunav prelazi tri puta dnevno, a putnici se nadaju da će na drugu obalu, umjesto s pograničnim propusnicama, uskoro moći s pasošima ili ličnim kartama

Na novom trajektu, koji od prvog dana prosinca povezuje hrvatsku i vojvođansku obalu Dunava, sve je bilo simbolično: ime plovila izgrađenog nizozemskim novcem, boje, sastav posade i prvih putnika.

Trajektom "Golubica", obojanim u bijelo-plave boje Vukovara, kojima je dodana žuta kao simbol vojvođanske općine Bač, kapetan je Dalibor Tarle, uz pomoć po jednog mornara sa svake strane Dunava, s desne na lijevu obalu najveće europske rijeke prevezao vukovarskog gradonačelnika Željka Saba. Nažalost, na prvom službenom putovanju "Golubice", koju je Vukovarcima i Bačvanima nedavno darovala Nizozemska, najmanje je bilo putnika namjernika, jer ih je u odluci o putovanju preko Dunava spriječilo iznimno hladno vrijeme. Tek Vukovarac Đorđe Čalić, koji u bačkim Bođanima ima kuću, došao je iz radoznalosti i prevezao se na drugu stranu novim plovilom.

- Prije tri godine, kad je prva poslijeratna skela krenula, bio sam također prvi putnik. I tada sam bio u svim novinama. Jedva sam dočekao novu skelu, jer uz kuću imam i nešto zemlje, pa prelazim nekoliko puta mjesečno - kaže Đorđe Čalić, dodajući kako mu putovanje skelom skraćuje put za najmanje 80 kilometara. Karta samo sedam kuna

Prometovanje privremene skele prvih nekoliko mjeseci, koje je za putnike bilo besplatno, donijelo je najveći broj onih koji su prelazili Dunav: vozilo ih se 50-ak dnevno. Vjerojatno je tome pridonijela i radoznalost, jer skela preko Dunava zbog rata i njegovih posljedica nije prometovala od 1988. godine, kao i uspostava prekinutih prijateljskih veza, te učvršćivanje rodbinskih odnosa. Cijena prijevoza iznosit će sedam kuna za putnike, tri više platit će se prijevoz bicikla, 15 kuna prijevoz motocikla, a za automobil vozač mora izdvojiti 20 kuna. Trajekt će tijekom zimskih mjeseci na relaciji Vukovar-Vajska-Vukovar prometovati u devet, 12 i 15 sati.

- Kad bih išao autobusom preko Bačke Palanke, trebalo bi mi još 90 kilometara, a ovako je to desetak minuta. Još kad nas tamo dočeka autobus ili već netko od rodbine, sve bude super. Ljeti sam češće u Bačkoj, jer mi dođu djeca, unuci i praunuci - govori Đorđe, jedan od Vukovaraca kojima je imovina, čak i salaši, na drugoj strani Dunava. I s druge je strane dosta Bačvana koji u Vukovaru imaju kuće ili stanove.

Ljeti više putnika

Simbolični su bili i darovi koje su u Vojvodinu ponijeli Vukovarci, kao i oni koje su ponijeli kući: replika čuvene vučedolske golubice za Vojvođane, a bačvanski med za predstavnike Vukovara. Darove su razmijenila dvojica lokalnih političara, Željko Sabo i načelnik Općine Bač Tomislav Bogunović, koji tvrde kako je prva službena vožnja "Golubice" pobjeda lokalne diplomacije i dokaz čvrstog prijateljstva.

- Kad sam 4. studenog bio u izaslanstvu koje je imalo povijesnu ulogu pri susretu predsjednika Ive Josipovića i Borisa Tadića u Vukovaru, rekao sam da dolazi i prijatelj, ne samo moj nego i Vukovara, a to je načelnik Bogunović. On je tada došao u Vukovar, a ja danas na vojvođansku stranu trajektom simboličnog imena i značenja. Donio sam mu na poklon vučedolsku golubicu, kao simbol mira i prijateljstva - rekao je Sabo.



Zanimljivo je za načelnika Bogunovića da je jedini ostao na istoj funkciji od početka realizacije "projekta trajekt". Drugi su se akteri priče, posebice na hrvatskoj i nizozemskoj strani, mijenjali. Naime, od listopada 2005. i predstavljanja ideje o trajektu koji će financirati Nizozemci i pokloniti ga građanima Hrvatske i Srbije, promijenilo se troje gradonačelnika Vukovara i isto toliko nizozemskih veleposlanika u Zagrebu.

Trajekt vrijedan milijun eura napokon je ove jeseni Rajnom, Majnom i Dunavom doplovio u Vukovar. Prvi njegov putnik prije mjesec dana bio je srbijanski predsjednik Tadić, kojega je na hrvatskoj obali širom raširenih ruku dočekao hrvatski mu kolega Josipović. I opet simbolika. Upravo se Tadićevim dolaskom dunavskim trajektom, što su predložili Sabo i Bogunović, htjelo ukazati na nužnost suradnje i dobrosusjedskih odnosa Hrvatske i Srbije, baš po uzoru na Vukovar i Bač. Uskoro rješenje granice?

Kad je prije tri godine ponovno uspostavljen promet skelom preko Dunava, Vukovarci su s pravom očekivali i skoro rješavanje statusa Vukovarske ade koja je, uz Šarengradsku, simbol problema riječne granice između Hrvatske i Srbije. Te dvije ade najeksponiraniji su dio od 11.500 hektara spornog graničnog teritorija. Osim njih, sporni su i vinogradi na Pajzošu kod Iloka, bolnica na Principovcu, dunavske ade kod Borova i Sotina. S druge strane, oko 900 hektara srbijanske zemlje nalazi se na desnoj strani Dunava.

- Svima je želja imati dobrog susjeda, pa je i primjer dobre suradnje Vukovara i Bača nešto što trebaju slijediti Hrvatska i Srbija - kaže Sabo.

Temperatura oko nule i hladna kiša spriječili su Vukovarce da pođu put Vojvodine, no "Golubicom" je, na prvoj službenoj plovidbi Dunavom, u Vukovar došlo sedmero-osmero Vojvođana. Uglavnom su to, kao u slučaju Stevanije Radojičić i Svetlane Dembicki, obiteljski ili financijski razlozi.

- Trebalo bi mi najmanje 60-ak kuna i pola dana da izgubim kad bih išla autobusom. Inače sam Vukovarka, ali nakon rata živim u Bođanima i ovo mi je dobra prilika za posjetiti svoje u Vukovaru - kaže Svetlana Dembicki.

Nažalost, teško da će tijekom zime biti više putnika od ovoliko koliko ih je bilo za premijerne vožnje. Na to upućuje i iskustvo prethodnih godina. Vukovar i selo Vajsku na drugoj obali Dunava protekle je tri godine povezivala privremena skela, no broj putnika za hladnijih je mjeseci bio neznatan. Skela je često vozila i prazna. Ljeti bi, pak, bilo drugačije, pa je godišnje Dunav prelazilo prosječno 6.500 putnika, odnosno 20-ak dnevno što je, ruku na srce, slab interes za takav oblik prijevoza.

- Privremena skela vozila je na svakih sat vremena, za ljetnih mjeseci i duljeg dana od sedam do 19 sati, pa smo izračunali kako smo imali dva-tri putnika po turi. Zbog novog trajekta, kojim će se moći prevoziti i automobili, vjerujem u snažniji interes - kaže Marinko Leko, direktor vukovarskog Komunalca, tvrtke koja je prije nekoliko godina proširila djelatnost i na prijevoz putnika u riječnom prometu i kojemu je na skrb dodijeljena "Golubica".

Broj putnika uvjetovan je i malograničnim prijelazom kod vukovarskih nebodera Dunav jedan i dva, te onim na suprotnoj obali Dunava, kao i nedostatkom sadržaja kad se pristane na vojvođanskoj strani. Naime, za malogranične je prijelaze potrebna tzv. pogranična propusnica, a nije ih moguće preći s putovnicama. Građanima koji žive u hrvatskom i vojvođanskom Podunavlju nije omogućeno prenositi nikakvu kupljenu robu na takve putne dokumente.



- Drugačije bi bilo da možemo prelaziti s pasošima i da možemo štogod kupiti "tamo preko". Bilo bi nam lakše i da je s druge strane neki grad, poput Bačke Palanke u kojoj kupuju Iločani, ili neko selo, jer do Vajske ima poprilično kilometara. Ovako, možemo samo prijateljima u posjet, popiti kavu ili probati kakav dobar fiš-paprikaš - upozoravaju Vukovarci.

Svjesni tih problema, političari s obje strane granice, posebice Tomislav Bogunović, dugo već pokušavaju progurati inicijative za pretvaranje malograničnih prijelaza u granične i za izgradnju tržnih centara nedaleko granice, koji bi bili potencijalno zanimljivi Vukovarcima.

- Da se pitamo prijatelj Sabo i ja, odavno bi ovo bio granični prijelaz, a ljudi bi prelazili s pasošima ili ličnim kartama - kaže Bogunović.

Pasoši bi olakšali promet

- Obratili smo se MUP-u obiju država da riješe taj problem i vjerujem da će se to dogoditi iduće godine. Na obali je ostao jedan građanin koji je krenuo po penziju u Hrvatsku, ali nema pasoš i ne može putovati - upozorava Bogunović. Priznaje i sam kako mu nedostaje prelazak uz pomoć putovnice, te je ispričao kako je nedavno kupio cipele u Vukovaru, ali ih nije smio pokazati carinicima.

- Stare sam cipele bacio, a nove obuo, pa me nisu uhvatili - govori Bogunović, ponavljajući staru želju da "vidi turiste s kruzera koji pristaju u Vukovaru kako dolaze na ćevape ili dobar fiš u bačke čarde".



Na sreću, suradnja Vukovara i Bača, potaknuta nizozemskim poklonom, ipak neće ostati samo simbolična. Uskoro će se tamo zaputiti veća skupina Vukovaraca, prije svega članova kulturno-umjetničkih društava, koji će zajedno s domaćinima imati cjelovečernje druženje i nastup. No, ni pjesma i ples ne bi smjeli ostati samo simbolika, jer nakon političara i folkloraša na drugu stranu Dunava svakako trebaju gospodarstvenici i investitori, pa bi dunavski valovi mogli postati poveznica, a ne mjesto na kojemu "svijet završava".

- Lokalna diplomacija je sve pripremila, a sad je na dvjema državama da nastave. Želja mi je biti prvi građanin Srbije koji će ovim trajektom jednog dana, kad naši susjedi budu dio europske obitelji, ući u EU - poentira Tomislav Bogunović.

Mladen Obrenović