Srpsko narodno vijeće - Serb National Council

Prevareni krajiški zadrugari

Na rječici Kosovčici u Markovcu, općina Biskupija, još uvijek se nalazi istoimeni restoran "Kosovčica", doduše devastiran i sumoran. Rekli bismo, ništa čudno, takvih restorana i objekata od Knina do Okučana ima mnogo. Ali, restoran "Kosovčica" samo je jedan mali dio jedne velike priče o nekada najuspješnijoj poljoprivrednoj zadruzi u Hrvatskoj, zadruzi "Orlić-Markovac"

Svoj kruh u toj je zadruzi zarađivalo oko 350 radnika koji su ujedno bili i zadrugari. Pored zaposlenika, zadruga je brojala i oko 150 kooperanta koji nisu bili zaposleni, ali su djelovali u njenom proizvodnom lancu, od poljoprivrede, povrtlarstva, voćarstva i vinogradarstva do sušenja pršuta. Zadruga je imala i ugostiteljsku granu s velikim brojem vlastitih prodajnih objekata i restorana.

- Naša zadruga je vršila otkup proizvoda i organizirala poljoprivrednu proizvodnju. Otkupljivala je proizvode od svojih zadrugara i omogućavala im da žive. Sve to činilo je kompletnu priču o proizvodnji, prodaji i uslugama - s ponosom se sjeća Dmitar Gojko, nekadašnji zadrugar.

- U tri generacije svi smo bili zadrugari, svi smo radili i živjeli od zadruge, zajedno je gradili i izgradili - priča Gojko o zadruzi, koja je svoj vrhunac doživjela 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka.

"Odnio vrag zadrugu"

Osim nekada atraktivnog restorana "Kosovčica" koji je primao i do 500 gostiju, zadruga "Orlić-Markovac" posjedovala je i visoku prizemnu kuću preko puta restorana, koju su također sagradile ruke zadrugara. Danas je ona devastirana i polako se urušava.



-Većina poslovnih ručkova ovog kraja bila je ovdje organizirana - objašnjava nekadašnji zadrugar Mihajlo Jović dok razgledavamo prostor koji danas zjapi neiskorišten.

U samom Orliću zadruga je posjedovala i upravnu zgradu i veliku konobu.

- Unutra smo šlepere istovarivali. Tu je bio smješten i vozni park, koji je brojao pet-šest kamiona različite nosivosti, a imali smo i vlastitu hladnjaču, koja je služila isključivo za prijevoz ribe - ističe Dmitar Gojko i dodaje da je zadruga "Orlić-Markovac" uvijek bila najbolje opskrbljena repromaterijalom i stočnom hranom.

- Kada nigdje nije bilo stočne hrane, bilo je kod nas. Ovamo su dolazili pazariti poljoprivrednici iz Dalmatinske zagore, čak iz Kaštela i Solina. Deset šlepera dnevno dolazilo je u našu zadrugu - kaže Gojko.

U Kninu je djelovao zadružni ugostiteljski objekt i samoposluga s mesnicom i ribarnicom, a u širem kraju zadruga je brojala ukupno oko 50 trgovina.

- Velik broj tih trgovina bio je u našim objektima. Skoro svako selo imalo je našu trgovinu, a neke od njih bile su smještene u privatnim kućama gdje su radili njihovi vlasnici - dodaje Gojko.

Zadruga je u svom vlasništvu imala i plodno poljoprivredno zemljište u dolini Kosovčice. Jedna od vrednijih stavki bilo je i ribogojilište na rijeci Krki, koje je kalifornijskom pastrvom snabdijevalo veliki prostor bivše Jugoslavije, a riba se također izvozila u Italiju. Osim imovine na prostoru Knina, zadruga "Orlić-Markovac" posjedovala je i vrijednu imovinu u Beogradu, gdje je imala svoje predstavništvo koje se bavilo uvozom i izvozom raznih vrsta robe.

Zadruga je funkcionirala kako-tako sve do egzodusa stanovništva 1995. godine. Nakon toga, pojedinci su iskoristili splet čudnih okolnosti začinjenih još čudnijim zakonima i za svoju ličnu korist ugrabili imovinu zadruge koju su stvarale tri generacije zadrugara. Starim zadrugarima jedino je ostala poznata uzrečica: "Odnio vrag zadrugu!"

- Danas se pitamo kamo je nestala imovina naše zadruge, kako i na koji način je otuđena i kako to da nas stare zadrugare koji smo sve to stvorili nitko ništa nije pitao - ističu stari zadrugari.

Revizija pretvorbe?

- Svašta se pričalo oko preuzimanja i novog registriranja zadruge. Pouzdano znamo tek ono što svaki dan vidimo, a to je da je naš ribnjak dan u dugogodišnji zakup, po kojoj cijeni i po kojim uslovima ne znamo, nas nitko nije pitao - priča Dmitar Gojko.

U upravnoj zgradi nekadašnje zadruge u Orliću sada je smještena Općina Biskupija. Načelnik Damjan Berić ističe da navedena zgrada nikada nije bila uknjižena kao imovina zadruge, nego kao općenarodna imovina.

- Još uvijek nije riješen imovinsko-pravni status te zgrade. Jedan velik dio imovine vodio se kao općenarodna imovina, ali smatram da ima osnova za reviziju pretvorbe te poljoprivredne zadruge poslije 1995. godine - ističe Berić.



Ključno je pitanje kako se pretvorba uopće odigrala. Po zakonu o zadrugama, zadružnu imovinu nakon završenog stečajnog postupka preuzima jedinica lokalne samouprave koja u roku od godinu dana može tu imovinu dati drugim zadrugama ili pravnim licima na korištenje ili u posjed, ukoliko do toga ne dođe, imovina poslije tog vremena prelazi u državno vlasništvo. Ali kada su se sve te promjene dešavale, zadrugari zadruge "Orlić-Markovac" bili su u izbjeglištvu. Nakon prvog povratničkog talasa, pokušavaju samoinicijativno pokrenuti pitanje imovine bivše zadruge osnivanjem zadruge "Kosovčica", koja je trebala biti sljednica zadruge "Orlić-Markovac".

- Naša je želja bila da se "Kosovčica" razvije i da se vrati imovina naše bivše zadruge. Međutim, tu je sva priča stala - kaže Dmitar Gojko.

Zadruga "Orlić-Markovac" samo je jedan od brojnih primjera nejasnog otuđenja imovine nekada uspješnih krajiških zadruga. Bivši zadrugari, koji su radili više od 20 godina, nisu dobili nikakvo obeštećenje poslije prodaje imovine koju su godinama stvarali, a mnogima od njih nije priznata ni konvalidacija radnog staža. Država je preuzela odgovornost da privatnu imovinu mora vratiti i obnoviti, no što je s vrijednom zadružnom imovinom zahvaljujući kojoj se netko vjerojatno dobro obogatio?

Paulina Arbutina