
broj 584 / 25.februar 2011.
Petnaest posto proizvođača mlijeka u Hrvatskoj ne udovoljava evropskim standardima za mlijeko I. razreda kvalitete što, globalno gledajući, nije tako velik broj s obzirom na to da je prije deset godina evropskim standardima odgovaralo samo 23 posto mlijeka proizvedenog u Hrvatskoj. Međutim, zabrinjavajuća je jedna druga činjenica, da među tih petnaest posto proizvođača mlijeka II. razreda prevladava uglavnom mliječna sirovina od malih proizvođača
Hrvatska je u pregovorima s EU-om preuzela obavezu da će do ulaska u Uniju osigurati uslove da sve mlijeko isporučeno za preradu bude mlijeko I. razreda. Mlijeko evropske kvalitete, odnosno mlijeko I. razreda može sadržavati do 100.000 mikroorganizama i do 400.000 somatskih stanica u mililitru mlijeka, sve iznad te granice nije dozvoljeno i neće se otkupljivati za daljnju obradu, osim za preradu u sireve koji zriju više od 60 dana, s tim da je sva odgovornost za kvalitetu mlijeka na proizvođaču. Procjena standardne kakvoće sirovog mlijeka temelji se na dvomjesečnim ili tromjesečnim rezultatima analiza stajskih uzoraka, pa je vrlo bitno održavanje dobre higijenske prakse u stajama i na farmama, te osiguravanje primjerene zdravstvene zaštite muzara, što se najviše navodi kao glavni razlog raširenosti mlijeka II. razreda. Broj somatskih stanica i broj mikroorganizama najviše su povezani sa zdravljem vimena, dok broj mikroorganizama još dodatno ovisi o higijenskoj muži i postupku s mlijekom nakon mužnje.
Pripaziti na higijenu
Ukoliko je tokom tri uzastopna mjeseca zabilježena isporuka mlijeka II. razreda, na obavijest laboratorija mljekare veterinarska inspekcija zabranjuje njegovu isporuku sve dok se ne utvrdi da je kvaliteta mlijeka dostigla I. razred.
- Katastrofa, ne znam što oni hoće od nas i što zahtijevaju. Hoće evropski standard, a mi smo u svakom pogledu daleko od Evrope. Po tome što oni traže, malo će krava ostati na našem području, jer se to ne isplati. Bit ćemo prisiljeni da rasprodamo i ovo malo što imamo i da odemo na socijalu, nema druge - kaže Nenad Marić iz Malog Gradca, koji priznaje da mu se prije 12 godina više isplatilo držati dvije krave nego danas šest.
- Tada je litra mlijeka bila plaćena čak 4,20 kn, a danas je ta cijena pala na 1,20 kn po litri, iako bi sada to mlijeko trebalo biti još kvalitetnije, jer se tada stoka nije prehranjivala silažom, a uložio sam i u modernizaciju štale. Kako bismo udovoljili bar manjem dijelu novih standarda, potrebno je uložiti pet-šest hiljada eura, a to bi značilo da moram prodati sve krave - objašnjava Marić računicu.
Mlijeko koje isporučuje sve do decembra prošle godine nosilo je etiketu mlijeka I. razreda, kada mu je zbog povećane koncentracije somatskih stanica prekvalificirano u II. razred. Ukoliko obiteljsko gospodarstvo Nenada Marića ne dostigne I. razred do aprila mjeseca, dobit će zabranu isporuke.
- Nije jasno zašto baš sada u ovoj ključnoj, referentnoj godini moje mlijeko pripada II. razredu, a sve do sada je bilo u I. razredu ili ekstra klase, tim više što sve radimo na isti način. Kažu da pripazimo na higijenu, a ona je ista kao prije nekoliko mjeseci. Mi smo odrasli na selu i s kravama, one su nam jedini izvor prihoda. Hoće da prebace svu krivnju na nas. Zašto bih ja, koji nemam ništa drugo osim krava, a školujem dvoje djece, svojoj djeci uzeo kruh iz usta? - ogorčen je Nenad.
Iako je u mlijeku Marićevih krava nađen povećan broj somatskih stanica, veterinarska služba nije intervenirala, što je u lancu obrade mlijeka njena zadaća. Tome treba dodati i problem udaljenosti banijska sela od centara otkupa, što dodatno otežava otkup mlijeka, jer se otkupljivačima ne isplati snositi velike troškove prijevoza za malu količinu mlijeka. Poticajno ne izgleda ni činjenica da je na banijskom području zbog već postojećih turbulencija između nezainteresiranih mljekara i nesigurnih proizvođača došlo i do znatnog smanjenja broja muznih krava. Ohrabrujuća nije ni praksa mljekara koji u istim cisternama odvoze i miješaju mlijeko I. i mlijeko II. razreda. Štetu snose mali proizvođači mlijeka I. razreda, koji opet moraju da šute i da budu sretni što mlijeko ipak odlazi iz njihovog dvorišta.
Novi standardi
- Na terenu novi standardi nisu još u potpunosti zaživjeli, jer to nije nimalo jednostavno. Velike mljekare odvajaju cisterne s evropskim mlijekom i ono sabirno mlijeko, koje odlazi u prošlost. Cijela je stvar nedovoljno pripremana, jer sami proizvođači nisu ozbiljno shvatili upozorenja koja im se godinama šalju o neophodnosti poboljšanja kvalitete mlijeka - ističe Vera Volarić, predsjednica Hrvatske mljekarske udruge i dodaje da nema realnog razloga da naše mlijeko bude u II. razredu. Mali proizvođači mogu ući u I. razred ako, kako kaže, to žele, znaju i ozbiljno shvaćaju. 
- Mlijeko II. razreda neće više biti ekonomski opravdano. U Evropi ne postoji mlijeko II. razreda i to je direktiva EU-a. Osim toga, ozbiljni proizvođači nisu oni koji imaju kravicu ili dvije. To se može nekom sviđati, ne sviđati i reći da to nije fer i pošteno, ali to je naprosto tako - dodaje Vera Volarić. Ističe da je mlijeko I. razreda za 1,56 kn skuplje od mlijeka II. razreda, za koje državne potpore prestaju.
- Još ove godine svi mali proizvođači mlijeka imaju šansu da pređu iz II. u I. razred, i to nije nemoguće. Takvo mlijeko ima Evropa i nema razloga da ga i Hrvatska nema. Na kraju krajeva, nikome nije u interesu higijenski neispravno mlijeko, ni mljekarama, ni potrošačima, a ni proizvođačima - napominje Vera Volarić.
Paulina Arbutina