Srpsko narodno vijeće - Serb National Council

Ostvareni san oca Dositeja

Ikone arhanđela Mihaila, Presvete Bogorodice s Hristom, Isusa Hrista i Jovana Krstitelja postavljene su opet na ikonostas u manastirskoj crkvi posvećenoj Sv. Mihailu. Kad se dovrši obnova muzejskog prostora, iz Beograda će biti vraćeno oko dvije tisuće vrijednih eksponata

Način na koji izgovara složene rečenice otkriva načitanu osobu koja odlično poznaje ono o čemu priča, a lagana zaigranost u glasu, kakvu imaju zanesenjaci kad je riječ o njihovoj pasiji, ukazuje na to da nedavni povrat četiriju vrijednih ikona u manastir Krku, nakon dvadesetogodišnjeg izgnanstva u jednom od muzeja Beogradske patrijaršije, za njega ima i emotivno značenje: bilo bi teško i zamisliti da 51-godišnji otac Dositej, pravim imenom Uroš Jović, inače rođeni Drnišanin, o ikonama priča bez emocija. U monumentalni je manastir na rijeci Krki, stoljećima duhovni centar pravoslavlja u Dalmaciji, kao monah došao 1998, kad je bio potpuno zapušten i dijelom devastiran te dok nije imao kome biti ni duhovnim utočištem, a kamoli centrom.

Uložio je otac Dositej od tada sav svoj trud da manastiru vrati sjaj i važnost. Muka se isplatila – danas je sve na tragu onoga kako je i bilo: crkva ponovno okuplja vjernike iz ovog kraja, a u ratu prekinuta bogoslovija, koja je 1615, kad je osnovana, bila prva organizirana škola u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, oživjela je opet 2001.

Najveća kulturna zbirka

Doznajemo da su ikone arhanđela Mihaila, Presvete Bogorodice s Hristom, Isusa Hrista i Jovana Krstitelja postavljene opet na ikonostas u manastirskoj crkvi posvećenoj Sv. Mihailu, gdje su i stajale prije nego što su pred ratnim ludilom 1991. prenesene u Beograd, djela čuvenih italokritskih majstora iz 16. stoljeća, koja su za manastir kupljena u Veneciji. Njihovim je povratom počelo vraćanje kulturnog blaga dalmatinskog kraja preneseno u Srbiju. Za koju godinu, kad se dovrši obnova muzejskog dijela manastira, iz Beograda će biti vraćeno oko dvije tisuće vrijednih eksponata. Iako se u javnosti mogao steći dojam da povrat riznice priječe neki politički problemi i nesuglasice, obnova manastirskog muzeja jedini je razlog čekanja.



- Riječ je o izuzetno vrijednoj i za pravoslavce u Hrvatskoj najvećoj i najznačajnijoj kulturnoj zbirci. Kroz nju će biti ispričana povijest pravoslavaca u ovom kraju još od utemeljenja samostana u 14. stoljeću, kad ga je, narodna predaja kaže, osnovala Jelena, sestra cara Dušana i udovica bribirskog plemića Mladena Šubića - objašnjava nam otac Dositej, pokazujući nam izložbeni i deponijski prostor nekadašnjeg i budećeg muzeja.

O kakvom je bogatstvu riječ, govori i to što u čitavoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi tek tri manastira imaju riznice vrednije od ove: Hilandar, Dečani i cetinjski manastir. U riznici su brojne ikone (djela kretskih, ruskih i srpskih ikonopisaca od 16. do 20. vijeka), crkveni tekstil (arhijerejske, svećeničke i đakonske odežde ukrašene srebrnim i zlatnim nitima), portreti (uglavnom igumana, manastirskih nadstojnika i dalmatinskih episkopa, među njima i arhimandrita Neofita Njeguša, rad Vlaha Bukovca), brojni liturgijski predmeti i bogata arhivska građa o manastiru i pravoslavlju u ovom kraju.

Ministarstvo obnavlja muzej

- Vrijedi istaknuti Mokropoljsko jevanđelje iz 14. stoljeća, pisano na jarećoj koži, jedan od prvih pisanih spomenika srpske kulture u Dalmaciji. Veliku kulturnu važnost ima i oktoih izdan u Cetinju, u tiskari plemića Božidara Vukovića. Iz bogate manastirske biblioteke izdvojio bih knjige Vuka Stefanovića Karadžića i Dositeja Obradovića, na kojima su autori ispisali posvete manastiru. I epitrahilj Svetog Save, koji je 1842. kupljen u manastiru Studenica, spada među najveće dragocjenosti naše riznice - nabrojao nam je otac Dositej eksponate koji će za koju godinu opet biti u svojoj postojbini.

Muzejski prostor obnavlja se gotovo u cijelosti novcem Ministarstva kulture Republike Hrvatske; do sada je, u četiri godine, uloženo oko pola milijuna kuna. Manjim je dijelom obnova financirana i novcem manastira. Muzejski bi prostor, nada se otac Dositej, trebao biti dovršen za dvije do tri godine. Radovi su tehnički zahtjevni, jer moraju zadovoljiti visoke muzejske standarde, a napreduju ovisno o priljevu novca.

- Dočekat ću i taj dan i neizmjerno mu se radujem. Riznica je iznimno važna za kulturnu baštinu cijeloga kraja. Uz to, manastir u posljednje vrijeme posjećuje sve više turista: neki ciljano, a neki pri obilasku Nacionalnog parka Krka. Kulturno blago iz naše riznice svakako će im biti zanimljivo - zaključuje otac Dositej.

Ivan Živković