broj 588 / 25.mart 2011.

Povratnicima zavrnuta slavina

Kakav je to život i kako je u tim uslovima moguć povratak? Posebno je teško onim hrabrim povratnicima koji su svoju snagu i novac uložili u poljoprivredu i stočarstvo. Kako da ti ljudi napoje svoju stoku? - pita gradski vijećnik SDSS-a Dušan Njegić

Kanjani, Biočić, Miočić, Štikovo i dio Žitnića srpska su povratnička sela drniškog kraja koja godinama nemaju pitku vodu, iako imaju izgrađenu kompletnu vodovodnu mrežu. Mještani tih sela, zajedno s mještanima hrvatskih sela, vlastitim su snagama, iz samodoprinosa sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, izgradili lokalnu infrastrukturu. Neposredno prije rata, stanovnici navedenih sela uspjeli su izgraditi magistralni vodovod u dužini od 4,5 kilometara i razvesti vodovodnu mrežu po domaćinstvima. Za puštanje vode nedostajala je samo vodoopskrbna stanica. Tada je počeo rat i posao izgradnje vodovodne mreže ostao je nezavršen.

S prvim povratnicima krajem devedesetih godina počelo se aktualizirati pitanje nedovršenog vodovoda. Kako bi potakla povratak te bolji i kvalitetniji život, u susret lokalnoj zajednici izišla je Američka organizacija za međunarodni razvoj (USAID) i 2000. godine uložila tri miliona kuna u izgradnju vodoopskrbne stanice. Tri godine poslije radovi su završeni, a novu vodoopskrbnu stanicu otkrio je tadašnji šef USAID-a Tomas Džeferson, vjerujući da će povratnicima uskoro poteći voda. Međutim, sve do danas to se nije dogodilo.

Ljetne strepnje

Brojna su opravdanja za takvo stanje stizala na adrese ogorčenih ljudi. Jedno od njih je da je glavni magistralni vodovod napravljen od azbestnih cijevi koje su štetne za ljudsko zdravlje, premda je od istih cijevi sagrađen vodovod koji dolazi i do drugih drniških sela. Tome valja dodati i važnu činjenicu da je 95 posto drniškog područja opskrbljeno vodom, a samo pet srpskih sela nema vodu. Nezadovoljni mještani tih sela, koji su vidjeli da situacija izmiče kontroli i da su na vidiku političke igre koje se prebijaju preko njihovih leđa, složni su u tome da im se pusti voda kroz postojeće cijevi, bez obzira na stručne ocjene da ona neće biti pogodna za piće.



Međutim, struka je ubrzo pronašla novi razlog za nepuštanje vode: cijevi propuštaju vodu zbog dugogodišnjeg nekorištenja i neodržavanja. U drniškom poduzeću "Rad" koje održava vodovodnu mrežu kažu da postojeći magistralni vodovod nije održiv, te da bi njegovo puštanje u funkciju dovelo do velikih gubitaka vode i skupog održavanja. Srpski povratnici tako su do daljnjeg ostali bez vode, a Grad Drniš odlučuje se za rekonstrukciju tog dijela vodovodne mreže, za što je izradio projektnu dokumentaciju, prema kojoj bi rekonstrukcija magistralnog vodovoda u dužini od 4,5 kilometra za navedena srpska sela koštala osam miliona kuna. Projekt je prije dvije godine upućen Ministarstvu regionalnog razvoja. Dok traju dopisivanja između Grada Drniša i Ministarstva, građani strepe od svakog ljeta i svake najave suše, jer dobro znaju što ih tada čeka.

- Voda život znači, a mi je ovdje nemamo. Kakav je to život i kako je u tim uslovima moguć povratak? Posebno je teško onim hrabrim povratnicima koji su svoju snagu i novac uložili u poljoprivredu i stočarstvo, a nemaju osnovno – vodu. Nekoliko familija ima čak 200 do 300 ovaca, deset do 20 krava, nekoliko konja, koze. Pitamo nadležne kako da ti ljudi napoje svoju stoku? - kaže gradski vijećnik SDSS-a Dušan Njegić.

Brigo moja...

Navedenim je selima tokom ljetnih mjeseci vodu cisternama dovozilo Dobrovoljno vatrogasno društvo (DVD) Drniš. Usluge DVD-a plaćao je Grad Drniš, ali od ove godine voda više neće biti besplatna, nego će se dovoz vode plaćati po cijeni koju plaćaju i drugi stanovnici Drniša. U postojećoj situaciji mještani Kanjana, Biočića, Miočića, Štikova i dijela Žitnića, njih tristotinjak, nemaju više povjerenja u nikoga i gube svaku nadu da će u njihove domove jednog dana stići pitka voda. Čekaju nas crni dani, kažu.

- Učinili smo sve što je u našoj moći. Projekt smo kandidirali Vladi prije dvije godine, i to u tri navrata. Odgovorili su nam da trenutno nisu u mogućnosti odobriti sredstva, ali da u dogledno vrijeme to nije nemoguće napraviti - kaže gradonačelnik Drniša Ante Dželalija i dodaje da kroz cijevi voda nije puštena jer to nije dozvolila struka.

I dok srpska sela tokom ljetnih mjeseci gledaju u oblake i mole se za kišne dane kako im gusterne ne bi presušile, početkom februara ove godine gradonačelnik Dželalija ugostio je premijerku Jadranku Kosor koja je otvorila radove na projektu pod nazivom "Unapređenje vodoopskrbnog i kanalizacijskog sustava s uređajem za pročišćavanje otpadnih voda za grad Drniš", vrijednom 6,45 miliona eura. Dok se u samom gradu Drnišu provodi projekt, kako je rekla premijerka, od velikog značaja za standard tamošnjih stanovnika, ne samo u infrastrukturnom već i u ekološkom smislu, samo nekoliko kilometara dalje mještani srpskih sela nemaju osnovnu pretpostavku za život – vodu. Seljani Kanjana, Biočića, Miočića, Štikova i Žitnića na to kažu: Neka se radi i neka se gradi, ali pustite nam vodu.

Paulina Arbutina