Srpsko narodno vijeće - Serb National Council

Dvostruka diskriminacija vukovarskih invalida?

Vukovarsko Društvo osoba s invaliditetom "Podunavlje" već deset godina ne može zimi provoditi svoje aktivnosti, jer u prostoru koji im je grad dao na korištenje nema grijanja. U prigradskom naselju Lužac, gdje je sjedište Društva, nema javnog prijevoza, a najbliža autobusna stanica udaljena je oko dva kilometra. Za potrebe prijevoza članova koriste gotovo punoljetni "fiat uno"; za bolje vozilo novca jednostavno nema

Višegodišnji pokušaji rukovodstva da riješi ove probleme na zadovoljstvo 447 evidentiranih članova nisu, nažalost, uspjeli: u "Podunavlju" vjeruju da je posrijedi diskriminacija, jer ih se doživljava kao "srpsko" udruženje, premda je bar jedna trećina članova nesrpske nacionalnosti.

Bez podrške grada

- Naši problemi proističu iz diskriminatorskog odnosa prema osobama s invaliditetom srpske nacionalnosti, a s nama su onda diskriminirani i naši članovi drugih nacionalnosti. Jer, mi nismo nacionalistički orijentirani i kod nas su svi, bez obzira na nacionalnost, dobro primljeni i rado se odazivaju aktivnostima. A to nekima smeta - kaže predsjednica Društva Ljubica Prekodravac i tvrdi da zbog istih razloga druga udruženja invalida, od kojih neka broje jedva dvadesetak članova, imaju bolji tretman gradskih vlasti.

- Iako nitko neće napisati da ima nešto protiv Ljubice ili drugih članova našeg Društva zato što je ove ili one nacionalnosti, mi to osjećamo. Drugi su dobili prostore u bivšem vrtiću u Borovu naselju, gdje sve normalno funkcionira i sve troškove plaća grad. Mi se moramo snalaziti sami - kaže ova 54-godišnjakinja.

Najveći je problem nedostatak grijanja, zbog čega su morali kupiti nekoliko termo-peći, pa im sada računi za struju iznose i do 3.300 kuna. To ne mogu podmiriti, jer su iz gradskog budžeta za redovne godišnje aktivnosti dobili svega 6.650 kuna. Problem grijanja, kažu, mogli su riješiti i sami, uz pomoć donatora, da im grad nije uskratio određene suglasnosti.

- Od 2005, kada je Ministarstvo zdravstva raspisalo prvi natječaj za adaptaciju prostora udruženja invalida (uz uvjet da se u njemu ostane pet ili deset godina), na koji se nismo mogli javiti, grad nam je uskraćivao potvrdu uz obrazloženje da ćemo dobiti druge prostorije - priča predsjednica Društva.

Kaže da su zamalo slično prošli i nedavno, kada su za gradsku potporu prijavili projekt pomoći u kući invalidnim osobama: podršku su bez problema dobili od svih okolnih općina, no dokument gradskih vlasti uspjeli su ishoditi tek uz pomoć dogradonačelnika Dejana Drakulića. Naša sugovornica, stopostotni invalid, navodi i da su pojedina udruženja uz pomoć Fonda za obnovu i razvoj grada dobila kombi-vozilo, neophodno potrebno i njima, pogotovo prilikom nekih većih aktivnosti ili radionica, kada volonter Đorđe Bošnjak i po desetak puta dovozi i razvozi članove kućama.



Saba iznenadile optužbe

Uprkos problemima, Društvo provodi razne aktivnosti, edukacije vezane uz ostvarivanje prava invalida, informatičke i kreativne radionice, programe za žene i djecu s invaliditetom. U povodu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom već pet godina organiziraju program "Moje drugo ja": izbor za mis i modnu reviju žena s invaliditetom iz čitave Hrvatske i iz Srbije. Žale se da su gradu, koji je supokrovitelj ove manifestacije, morali slati požurnicu za obećanu financijsku potporu, premda su program uredno prijavili godinu dana unaprijed.

Vukovarski gradonačelnik Željko Sabo kaže da je iznenađen optužbama iz "Podunavlja". Ističe da je grad, pored redovitih sredstava, po drugi put sa 10.000 kuna sufinancirao program "Moje drugo ja", iako je, tvrdi, prijavljen mimo redovne procedure.

- Što se tiče prostora, drugi bi bili sretni da dobiju to što oni imaju. Ono prostora za udruge što je bilo, podijeljeno je prije mene i grad od toga ne dobiva ni kunu, nego ima dodatne troškove. Ako im treba novac za struju, mogli su umjesto izbora za mis i modne revije napraviti humanitarni koncert, ja bih kupio deset ulaznica. Postoje i druge institucije kojima se udruge trebaju obraćati, npr. ministarstva. Prošla su vremena kada je bilo dovoljno registrirati udruženje i dobiti od gradske vlasti tri, pet ili više hiljada kuna, iako ima divnih udruga koje pišu projekte i super funkcioniraju - kaže Sabo. Tvrdnje o diskriminaciji odbacuje i smatra ih uvredom. Dodaje da ga nitko iz "Podunavlja" nije kontaktirao iako je, napominje, dostupan i u radno vrijeme i izvan njega.



Predsjednica Fonda za obnovu i razvoj Vukovara Ljiljana Blažević podsjeća da je Fond lani, premda to ne spada u njegovu osnovnu djelatnost, "Podunavlju" pomogao podmiriti režijske troškove sa 10.000 kuna iz interventnih sredstava. Na isti način želi pomoći i ove godine, ali, objašnjava, to dosad nije bilo moguće, jer je Fond od raspuštanja Gradskog vijeća na privremenom financiranju. Što se vozila tiče, o tom zahtjevu ne bi odlučivala sama, odluku bi donio Upravni odbor Fonda.

Suradnja s Vladinim uredima

Rješavanje problema prostora brojnih udruženja dogradonačelnik Dejan Drakulić vidi u formiranju mjesnih odbora koji bi o tome, svaki na svom području, vodili računa. Dodaje da su predstavnici srpske zajednice nastojali pomoći i "Podunavlju" i drugim udrugama, ali je konačna odluka uvijek na gradonačelniku. Kaže da će insistirati na uspostavljanju autobusne linije kroz Lužac, koja je bila probno uvedena, pa ukinuta zbog neisplativosti; navodi primjer naselja Lipovača, u kojem linija godinama postoji, unatoč tome što je malo onih koji je koriste.

Dok su suradnjom i komunikacijom s vukovarskom gradskom upravom nezadovoljni, u Društvu "Podunavlje" ističu da dobro surađuju s Vladinim uredima i ministarstvima te Vukovarsko-srijemskom županijom, o čemu govore i realizirani projekti. Pomažu im i općine Borovo, Trpinja, Negoslavci, Bogdanovci, Nuštar te Zajedničko vijeće opština. Sretni su što još ima donatora koji imaju sluha za osobe s invaliditetom, pa su tako nedavno od njemačke vlade dobili novu informatičku opremu. Žele se, kažu, baviti grafičkim i veb dizajnom, izradom kalendara, čestitki i sličnog.

U prostorijama Društva zatekli smo Draginju Krstić, koja je umirovljeni invalid rada s 90-postotnim oštećenjem. Draginja volontira, a Petra Petrešin je zaposlena na šest mjeseci u sklopu projekta Ministarstva zdravstva.

- Moj je posao da brinem i pomažem članovima dok su ovdje, da im poslužim sok ili kavu. Dnevno ih dođe između deset i dvadeset - priča nam ova 48-godišnjakinja, sretna što je našla posao, ali razočarana što joj je kao civilnoj žrtvi rata nakon desetogodišnjeg sudskog spora priznato samo 30 posto invalidnosti, pa prima svega 133 kune naknade.

Kroz isti je projekt zaposlen i Goran Primorac, koji za Društvo i članove obavlja administrativne poslove.

Dragana Bošnjak