broj 606 / 29.juli 2011.

Ovrha nad kućom zbog 32 kune duga

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slatini iz aprila 2001. utvrđeno je da je Dušan Prstojević, koji uopće nije znao da se protiv njega vodi sudski spor, Slatinskoj banci dužan nevjerojatnih 35.000 kuna



Povratnik Dušan Prstojević iz Slatine zamalo je zbog ovrhe ostao bez kuće, koju je sam napravio u rodnom mjestu, i to zbog duga od – 32 kune. Zbog prvotnog duga, kredita koji je podigao 1990. godine, a koji je nakon pretvaranja iz jugoslavenskog dinara iznosio samo 32 kune, Slatinska banka pokrenula je sudski spor kako bi naplatila svoje potraživanje. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slatini iz aprila 2001. utvrđeno je da Prstojević Slatinskoj banci duguje 11.800 kuna, što je uz zateznu kamatu od 18 posto naraslo na 35.000 kuna.

Sve bi to bilo nešto manje sporno da Prstojević odmah po povratku u Slatinu 2000. godine nije otišao u banku kako bi se raspitao za sudbinu preostalog kredita, ali obavijest o sudskom procesu koji se vodio protiv njega nije dobio, kao ni mogućnost da dug pravovremeno namiri.

Šutnja službenice

- Nisam zaboravio na svoje kredite koje sam podigao prije rata. Jedan je bio stambeni, koji se "istopio" denominacijom, a ovaj drugi, sporni, zbog kojeg sada imam ovrhu nad kućom, kredit je radne zajednice iz Fonda zajedničke potrošnje, na koji su imali pravo radnici Jugobanke u kojoj sam radio. U aprilu 2000. otišao sam u Slatinsku banku i razgovarao s tamošnjom pravnicom, koja je bila punomoćnica tužitelja. No, ona me nije upozorila da su protiv mene već tada vodili sudski spor. Umjesto toga, rekla mi je da im "dugujem 40.000 njemačkih maraka". Mislio sam tada prodati kuću kako bih otplatio dug, no nisam dobio povoljnu cijenu, te sam se obratio odvjetniku kako bi uputio molbu za smanjenje duga na 5.000 eura. O rezultatima te zamolbe nisam bio obaviješten, a da ju je banka dobila doznao sam tek prije nekoliko tjedana, kada sam bio na razgovoru s predstavnicima banke - kaže Prstojević.
Banka bez pravog odgovora

Slatinska banka d.d. Slatina, kako stoji u njenom suhoparnom odgovoru na upit "Novosti", "ima pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Slatini iz 2001. godine, kojom je dužnik Dušan Prstojević obvezan Banci isplatiti određenu novčanu tražbinu, koja Banci nije isplaćena, te se radi naplate te tražbine kod istog suda vodi ovršni postupak, koji je u tijeku". Na naše pitanje zašto je Prstojević u njihovoj poslovnici lažno obaviješten o navodnom dugu od 40.000 njemačkih maraka, izravan odgovor nismo dobili.
"Gospodin Dušan Prstojević obratio se u travnju 2003. godine Banci putem svog odvjetnika prijedlogom za sklapanje nagodbe, koju je Banka prihvatila, ali do sklapanja nagodbe nije došlo iz nama nepoznatih razloga. Prošli tjedan, gospodin Prstojević se ponovo osobno javio u Banku i s pravnom službom Banke ponovo započeo razgovor o nagodbi. Razgovor nije finaliziran i trebao se nastaviti radi preciziranja novčanog iznosa nagodbe, ali i radi dogovora o načinu plaćanja, budući da gospodin Prstojević nije zaposlen i nije u mirovini, te zbog njegove izjave da bi se u nagodbu uključila njegova kćerka koja će se uskoro zaposliti, te bi ona isplatila nagodbeni iznos", odgovor je Slatinske banke.
Kako ga nitko nije obavijestio o toj tužbi, iako je uredno od marta 2000. godine živio na svojoj staroj adresi u Slatini, tako je i sudska presuda donesena i dostavljena te je postala pravomoćna i ovršna bez njegova znanja, čime je izgubio pravo na uključenje u parnicu i ulaganje žalbe. Prvi put je za postojanje pravomoćne i ovršne presude doznao u veljači 2011. kada je poštom primio rješenje o ovrsi nad kućom.

Nikakve opomene

- Otkako sam se vratio i obavijestio ih o svom povratku u Slatinu, nikada me Slatinska banka nije pozvala na ispunjenje tražbine niti je poslala opomenu ili obavijest. Svih ovih godina nije me pozvala da vratim dug, što sam tada mogao veoma lako s obzirom na to da sam tih godina radio sezonske poslove u brodogradilištu u Rijeci. Isto tako, preko Slatinske banke sam godinu dana primao povratničku pomoć, ukupno u visini iznosa koji sam istoj toj banci dugovao prema pravomoćnoj presudi iz 2001. No, tada nisam znao za postojanje presude, jer bih u protivnom rado svu tu pomoć ostavio banci kako mi dug ne bi narastao na vrtoglavih 35.000 kuna - govori 60-godišnji Prstojević.

Nakon rješenja o ovrsi iz februara, pismeno je zatražio dostavu kopije presude i tek se tada upoznao sa svojim "slučajem" za koji nije znao da postoji. Sudski spor prije deset godina vodio se bez Prstojevićeva prisustva koji je, kako je navedeno na sudu, "zbog ratnih događanja i straha izbjegao van Republike Hrvatske", pa je sud postavio staratelja za poseban slučaj. No, kako kaže Prstojević, taj staratelj nije poduzimao radnje da zaštiti njegov interes, jer nije uložio prigovor na vještačenje, odnosno na nalaz i mišljenje vještaka o utvrđenim obavezama tuženika i visini duga po kreditu u kunama. Isto tako, Prstojević kaže da nije uložio žalbu na visinu troškova postupka koji ga terete, a na kraju nije uložena ni žalba na presudu, pa je ona odmah postala pravomoćna.

Zbog tih razloga Prstojević je nedavno podnio zahtjev da se postupak ponovi; zahtjevu je udovoljeno čime je poništena presuda iz 2001. godine, kao i ona o ovrsi nad kućom.

Promjena tri valute

Prstojević smatra kako je trebalo preračunati potraživanje banke prema prvotnom iznosu kredita. Hrvatska je prvo zamijenila jugoslavenski za hrvatski dinar, koji je pušten u opticaj krajem 1991. godine, a zamjena se vršila u omjeru jedan naprema jedan. Iz tog proizlazi kako je iznos dobivenog kredita po ugovoru bio 40.000 hrvatskih dinara. Kuna je uvedena 1994. godine sa zamjenom za hrvatski dinar u odnosu 1:1000, te je nominalan iznos kredita zapravo bio 40 kuna u vrijeme kada tužba sudu još nije bila podnesena.

- Dvije rate kredita platio sam 1990. godine, no pitanje je da li ih je banka uračunala u dug. Dakle, početni iznos kredita od 40.000 dinara trebao je biti umanjen za dvije rate i iznosio je 32.000 dinara tj. 32 kune. Šokiran sam činjenicom da mi je zbog te 32 kune duga ugrožena egzistencija, a sve zbog toga što sam bio dio te zakonski vrlo problematične radnje zbog koje me nisu obavijestili o mom dugovanju, već se čekalo da dug naraste. Vjerujem da ću u ponovljenom sudskom postupku uspjeti dokazati da dug od 32 kune nikako na kraju ne može ispasti hiljadu puta veći, posebno jer nisam bio obaviješten da se protiv mene vodio spor - kaže Dušan Prstojević.

Mirna Jasić