broj 606 / 29.juli 2011.

Vojnić ima velike privredne potencijale

Radi se o prirodnim potencijalima, tvorničkim kapacitetima, historijskim i kulturnim znamenitostima, što bi sve trebalo staviti u funkciju. Neka nam država tu pomogne, a ostalo ćemo sami, ističe Branko Eremić, načelnik Općine Vojnić

Sa 240 kvadratnih kilometara općina Vojnić najveća je od 17 općina na području Karlovačke županije. Prema popisu stanovništva iz 2001, u njoj živi oko 6.000 ljudi. Polovica su Srbi, 37 posto Hrvati došli iz BiH i 12 posto Bošnjaci. Na vlasti je koalicija SDP-SDA, dio vijećnika SDSS-a i HSP, dok su u opoziciji HDZ-HSP, dio SDSS-a i Demokratska partija Srba.

- Imamo nešto zaposlenih u privatnim firmama, ali smo nezadovoljni udjelom privatnog sektora u zapošljavanju. Jedan dio našeg stanovništva živi od poljoprivrede, stočarstva, voćarstva, povrtlarstva, uglavnom proizvodeći za vlastite potrebe. Nezadovoljni smo i s ukupnim stanjem u poljoprivredi - kaže nam Branko Eremić, SDP-ov načelnik Vojnića.

Kakvi su privredni potencijali Vojnića?

- Realno govoreći, Vojnić ima velike privredne potencijale, pa ne bi trebao biti ni nerazvijen ni siromašan niti živjeti od pomoći države. Radi se o prirodnim potencijalima, postojećim tvorničkim kapacitetima, historijskim i kulturnim znamenitostima, a sve bi to trebalo staviti u funkciju. Neka nam tu država pomogne, a ostalo ćemo sami.

Nestaju brda kamena

Što je s "Keramikom" Vojnić?

- "Keramika" je drugi veliki problem. Ovdje je sirovina, na dva-tri kilometra od tvornice. Sada smo otvorili novi kop bijele gline Ivošević gaj, na sto hektara. Država je do sada držala koncesiju Inkeru iz Zaprešića, koji se bavio trgovinom a ne proizvodnjom, dok je tvornica iz Vojnića uvozila glinu iz Prijedora. Dakle, umjesto one na tri kilometra od tvornice, glina se uvozila, plaćala carina i visoki transportni troškovi. To je apsurd, rekao bih i namjerno napravljen, a mi takve stvari kao lokalna samouprava ne možemo ispraviti. Nastojimo pomoći našoj "Keramici", jer ako se opet namjeravaju u funkciju staviti Orahovica i Rujevac, neka to bude jedna zajednička proizvodnja s bijelom glinom, koju možemo još i izvoziti. Korist nam tako izmiče, a tako je i s kamenom. Imamo otvorenih nekoliko stijena koje su nekada funkcionirale, dok danas za Vojnić niti jedna ne funkcionira i moramo iz Slunja ili čak izvan Karlovačke županije dovoziti kamen, čiji je prijevoz pet puta skuplji od ovdašnjeg kamena. I tu gubimo kroz koncesiju, eksploataciju polja, zapošljavanje ljudi i plaćanje poreza općini.

Što onda učiniti?

- U državi izgleda ništa ne funkcionira. Nama brda kamena nestaju iz Vojnića, bez koncesija. Lani je tako "u nepoznato" otišlo više od 200.000 kubika kamena, od čega mi kao lokalna samouprava nismo dobili niti jedne lipe. Brine me više zašto onaj tko u svojim rukama ima represivni aparat ništa ne čini, jer bi dio prihoda od svega ovoga o čemu govorim išao i državi i županiji i našoj općini. Dakle, svi bismo imali koristi. Mi kao lokalci smo u svemu tome nemoćni, jer nemamo ovlasti. Imamo i dovoljne količine pitke vode u Utinji vrelu. Kemijske analize su pokazale da je po kvaliteti ta voda na granici ljekovitosti. Ne koristimo taj izvor, osim djelomično za naše stanovništvo za pitku vodu, pošto nismo uspjeli omogućiti distribuciju te vode za cijelo područje naše općine. Trebalo bi napraviti još dva kilometra, pa bi i cijela općina Krnjak imala našu kvalitetnu i jeftiniju vodu, jer je i voda dio našeg zajedničkog komunalnog poduzeća.

Skoro ništa nije ucrtano

Koji su vam planovi i prioriteti?

- Prioritet nam je stavljanje u funkciju privrednih objekata s kojima raspolažemo, naših potencijala i historijsko-turističkih objekata, poput Petrove gore i slično. No, kako rekoh, mi kao lokalna samouprava tu vrlo malo možemo učiniti. Inzistirat ćemo i na komunalnoj infrastrukturi, lokalnim putovima, elektrifikaciji, kolektoru i deponiji opasnog otrova. To su za nas veliki projekti. Imamo i cijeli niz malih projekata, ali za nas izuzetno važnih. Budžet smo 2010. u odnosu na 2009. povećali za 50 posto i ostvarili ostatak od 1,3 milijuna kuna. Ali kada je država vidjela da nešto radimo, odmah nam je za ovu godinu oduzela milijun kuna, pa ćemo ove godine dobiti samo 360.000 kuna, najmanje u cijeloj Hrvatskoj. Zato ne vjerujem da ćemo ove godine ostvariti rezultat kao i lani i ispuniti sve planove. Situacija je sve lošija.

Kakva je situacija s katastrom i zemljišnim knjigama?

- Usklađivanje katastarskih sa zemljišnim knjigama stvar je države. Pokušavamo učiniti ono što nije država. Skoro niti jedna zgrada u Vojniću nije ucrtana, škola nije ucrtana, Dom kulture, spomenik na Petrovoj gori, 23 zgrade u Vojniću... Idemo na javnu nabavu za ucrtavanje. Sve stoji od 1968. godine. Jedino je u redu ono što je urađeno u vrijeme Marije Terezije. Na primjer, spomenik na Petrovoj gori ima tri katastarske čestice, u tri općine i dvije županije. Tko je vlasnik spomenika, kako, što i gdje urediti, tko je za to odgovoran, tko će što financirati i kako, koliko je izgrađeno stanje na pojedinoj čestici koje se dobrim dijelom nalaze i u šumi? Tko nam osim države može odgovoriti na ta pitanja, tko osim države može mijenjati općinske i županijske granice? Nemoguće je dobiti sredstva pretpristupnih fondova kada nije jasan titular vlasništva. Dakle, nekome namjerno nije stalo da se riješi obnova spomenika na Petrovcu. Ovo je samo najbolji primjer stanja u toj oblasti.

Milan Cimeša