broj 689 / 1.mart 2013.

Još jedan udar na povratnike

Čini se da ova država samo želi od siromašnog povratničkog stanovništva uzeti novac kako bi popunila svoj proračun. Odakle će povratnici za legalizaciju objekata platiti sve što se od njih traži?, pita načelnik Krnjaka Rade Kosanović

Odaziv građana na poziv da legaliziraju svoje građevinske objekte, za što već neko vrijeme postoji mogućnost, više je nego skroman. Slaba informiranost građana, visoke cijene postupka i neriješeni imovinsko-pravni odnosi samo su neki od razloga lošeg odaziva. Koliko god da je postupak legalizacije potreban jer ćemo sutra imati ozakonjene građevinske objekte, toliko je on stigao u najnepovoljnije vrijeme, kada osiromašeno selo kleči pred vratima Evropske unije. Ako tome dodamo da zahtjev za legalizaciju objekata s popratnom dokumentacijom treba predati do 30. juna, dobit ćemo potpunu sliku nepripremljenosti za donošenje tako važnog pravnog akta kao što je Zakon o legalizaciji objekata.

Da bi se legalizirala kuća, staja, garaža ili neka druga zgrada, prvo se mora izraditi posebna geodetska podloga, za što cijena nije ispod 3.500 kuna. Zatim slijedi izrada projekta postojećeg stanja, za koju se mora angažirati arhitekt, čiji izlazak košta tri eura po četvornom metru prostora legalizacije. Geodetska podloga predaje se u katastar za ucrtavanje, dok se s izrađenom potvrdom postojećeg stanja odlazi u ured za graditeljstvo grada ili županije, gdje se dobiva rješenje o postojećem stanju, odnosno uporabna dozvola. U toj fazi procesa moraju se uplatiti komunalni doprinosi, čiji iznos ovisi od jedinice do jedinice lokalne samouprave. Sljedeća uplata sjeda na račun Hrvatskih voda, kojima se plaća vodni doprinos, a on u trećoj zoni, gdje se nalazi većina povratničkih domaćinstava, iznosi 2,90 kuna po metru kubnom vode. Na spisak troškova legalizacije treba dodati i naknadu za legalizaciju, koja prema formuli Ministarstva graditeljstva minimalno iznosi 500, a penje se i do par hiljada kuna. Sve to prati još niz drugih taksi, ovisno od situacije do situacije. Kada se podvuče crta, dolazi se do računice da ozakonjenje objekta površine 100 metara četvornih prelazi desetak hiljada kuna. Iako postoji mogućnost obročne otplate, seljaci svejedno negoduju i ističu da toliki novac naprosto nemaju. Što sve treba legalizirati

Iako u službenoj evidenciji nema točnih podataka koliko je nelegalnih objekata, pretpostavlja se da ih je u poljoprivredi čak 90 posto bespravno sagrađenih. Dakle, riječ je o gotovo svim objektima osim suvremenih farmi podignutih u posljednjih deset godina. U postupku legalizacije razlikuju se zahtjevne, manje zahtjevne, jednostavne i pomoćne zgrade. Zahtjevna zgrada je zgrada čija je površina veća od 400 četvornih metara, odnosno zgrada za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti veća od 1.000 kvadrata. Manje zahtjevna zgrada nije veća od 400 četvornih metara, dok manje zahtjevna poljoprivredna zgrada nije veća od 1.000 četvornih metara. Što se tiče projektne dokumentacije, ona je ista i za stambene i za poljoprivredne objekte, dok je omjer cijena različit, ovisno o formuli koju je zadalo Ministarstvo graditeljstva. Pomoćne zgrade su garaže, brvnare, kuruzane, nadstrešnice... Legalizirati se moraju svi oni objekti za koje se mora ishoditi lokacijska i građevinska dozvola. Kako se legalizira glavna gospodarska zgrada, mora se legalizirati i sve ono što je bitno za tehnološko-proizvodni proces te zgrade. Da bi se mogao legalizirati pomoćni objekt, glavni objekt mora biti ucrtan i legalan.


Koliko god prosječno selo u Hrvatskoj grcalo u problemima, situacija u povratničkim selima sa srpskim stanovništvom još je teža. Tamo se seljaci još bore s obnovom ratom uništenih stambenih i gospodarskih objekata, uvođenjem električne struje i općenito elementarnim uvjetima za normalan život.

- Čini se da ova država samo želi od siromašnog povratničkog stanovništva uzeti novac kako bi popunila svoj proračun. Isto tako, omogućila je neprimjerene zarade geodetima, arhitektima i svima onima koji sada podižu cijene za svoj rad. Odakle će povratnici, koji uglavnom nisu zaposleni ili žive od 400 kuna socijalne pomoći ili od niskih mirovina, platiti sve što se od njih traži? - pita načelnik povratničke Općine Krnjak Rade Kosanović, koji je među prvima pokrenuo kampanju za legalizaciju građevinskih objekata.

Kada je započinjao kampanju legalizacije na području svoje općine, za postupak se prijavilo 150 domaćinstava, ali od tog broja samo je njih 28 nastavilo proceduru legalizacije.

- Zašto država nije, na primjer, angažirala nezaposlene arhitekte i geodete kroz program javnih radova ili kroz program zapošljavanja ministra Miranda Mrsića i zadužila ih da kroz godinu dana završe svoj dio posla oko legalizacije?- dodaje Kosanović.

S njom se slaže i Siniša Bukal, ravnatelj petrinjske razvojne agencije, koja je udruživanjem sredstava Grada Petrinje i Programa za razvoj UN-a osnovala Fond za sufinanciranje troškova legalizacije objekata poljoprivrednih proizvođača u visini do 15.000 kuna. Petrinjska razvojna agencija upravo završava drugi krug natječaja za sufinanciranje legalizacije objekata poljoprivrednih proizvođača tokom kojeg je zaprimljen 21 zahtjev. U prvom krugu natječaja, koji je bio objavljen u novembru, stiglo je 17 zahtjeva.

- Ljudi su stjerani u ćošak. Imali smo slučaj čovjeka iz Graberja kojem smo platili geodeta i projektanta, no kada je trebalo platiti doprinose, on je rekao da razmišlja da sve sruši jer mu objekt stoji prazan, a za legalizaciju mora izdvojiti novac koji nema - govori Bukal.

Osim visokih troškova, povratničko stanovništvo na području od posebne državne skrbi tokom postupka legalizacije susreće se i s dvostrukim, diskriminirajućim kriterijima. Dok srpski povratnici za svoje obnovljene kuće koje su bile četvrte, pete i šeste kategorije oštećenja moraju ponovo plaćati projektnu dokumentaciju, dotle korisnici i novi vlasnici kojima je država darovnicom poklonila APN-ove kuće ne moraju ništa plaćati, niti ulaziti u postupak legalizacije.

- To je paradoks. Netko stvarno hoće da kazni povratnike. S jedne strane, izgubila se projektna dokumentacija za kuće i druge obnovljene objekte povratnika, pa oni sada moraju pokretati kompletan postupak legalizacije sa svim troškovima, a s druge strane, oni kojima je država u vlasništvo poklonila kuće bivših vlasnika Srba jednostavno ne moraju ništa poduzimati niti plaćati. Na području Krnjaka otkupljeno je stotinjak kuća i nijedna se ne mora legalizirati jer su to, kažu, državne kuće - opisuje Kosanović.

- Legalizacija objekata udar je na povratnike. Srpske organizacije također su zakazale na ovom pitanju. Trebale su se više založiti i ukazati koje sve negativne posljedice može donijeti ovakav zakon o legalizaciji na povratničkim područjima. Zašto nitko nije ukazao na nedostatke ovakvog zakona, na njegovu pogubnost za opstanak povratničkog stanovništva na svojim vjekovnim ognjištima? Nažalost, sada je kasno o tome govoriti, zakon je donesen - rezigniran je Kosanović.

- Smatram da predani zahtjevi za legalizaciju neće biti obrađeni i riješeni ni u narednih deset godina. Za posao koji objektivno nije rađen stotinjak godina stvarno je preambiciozno očekivati da će se uraditi do zadanog datuma. To je ogroman posao, sela na Baniji su prazna, u zemljišnim knjigama kao vlasnici još se vode naši pradjedovi, iza kojih su već dvije-tri generacije umrle. Tko će u takvim uvjetima provoditi ostavinske rasprave, tko će skupiti svu bližu i dalju rodbinu, od Amerike do Australije? - pita Siniša Bukal.

U svakom slučaju, najvažnije je do 30. juna podnijeti zahtjev za legalizaciju, nakon čega predane predmete očekuje postupak rješavanja, jer bez legaliziranih objekata ne samo da za poljoprivredne proizvođače nema novca iz evropskih fondova, nego se ti objekti ne mogu prodati, naslijediti ili darovati. Za sve one koji odluče drugačije, njihove nekretnine postaju potencijalna meta za rušenje, a po najavama iz Ministarstva graditeljstva, i još jedna stavka za plaćanje poreza na bespravno sagrađene objekte.

Po Zakonu o legalizaciji, sreća bi se mogla osmjehnuti svima onima koji su svoje objekte sagradili prije 15. februara 1968. godine, kada je napravljena posljednja avionska snimka teritorija bivše Jugoslavije. Ti se objekti ne trebaju legalizirati, ali praksa i život i tu zaobilaze propise. Naime, ti bi građani na putu utvrđivanja zakonito sagrađenog objekta u katastru trebali dobiti uvjerenje o vidljivosti objekta, odnosno da su ti objekti ucrtani. Međutim, često se događa da tih ortofoto snimaka nema, pa za njima valja krenuti u pravu potragu. Ako se snimke ne pronađu u državnoj geodetskoj upravi u Zagrebu, naredna adresa je Beograd, arhiv JNA. No uvjerenje iz Srbije u Hrvatskoj ne vrijedi – treba ga prevesti. Ukoliko se ne želite upustiti u potragu za dragocjenom snimkom, morate ishoditi uvjerenje od sudskog vještaka o vremenu građenja, što opet iziskuje troškove.

- Naši su krajevi u neravnopravnom položaju u odnosu na, recimo, Primorje ili Međimurje. Na našim je zgradama vidljivo ne samo da je rat jučer završio, nego i da danas traje. Sudeći prema odnosu države, ovo nisu područja od posebne državne skrbi, nego područja koja treba uništiti do kraja. Postupci koji su u toku i koji slijede, kao ova legalizacija i Zakon o poljoprivrednom zemljištu, put su do tog cilja - zaključuje Rade Kosanović.

Sela u Hrvatskoj jednog bi dana mogla imati legalizirane objekte, ali bi mogla ostati bez poljoprivredne proizvodnje, dok bi povratnička sela mogla ostati i bez stanovništva i bez objekata. Ali kao što kaže načelnik Krnjaka, povratnici su postali imuni na sve teškoće, nepravde i gubitke – ionako im je uzeto sve, ostale su im još samo kuće i zemlja.

PIŠE: Paulina Arbutina