IZDVAJAMO 09.02.12.
ŠTA RADE?
Vlada i saborski Odbor za pravosuđe pozitivno su se očitovali o izvještaju DORH-a. Iako su davali primjedbe na neke aspekte njegovog rada, nisu se ni osvrnuli na podatak da je u cijelosti procesuirano tek 109 od 490 poznatih ratnih zločina.
VIJESTI
VOZNI NERED
GREŠKA U PROCEDURI
ZALUTALI KAMEN ILI AKT MRŽNJE
ZAPOŠLJAVAMO SAMO DIPLOMIRANE FAŠISTE
ŠTA RADE?
USKLIKNIMO S LJUBAVLJU!
UZ OSMIJEH
Danonoćna briga o tri bolesne starice Slobodanki Banjac (33) iz Pakraca donosi samo 1.100 kuna mjesečno i ni dana radnog staža.
Mlada Pakračanka Slobodanka Banjac već deset godina uspješna je udomiteljka, supruga i majka dvoje djece, četverogodišnjeg Marka i osamnaestomjesečnog Nikole. Osim složne porodice Banjac, u kojoj je glava kuće energična Slobodanka, s njima pod istim krovom trenutno žive još tri starice o kojima mladi bračni par brine.
Kako to izgleda kada ujutro djeca zaplaču, a bake treba presvući i nahraniti, zna najbolje Slobodanka. Bez obzira na to što novi dan donosi, mlada domaćica je vedra i nasmijana. Dan joj je isplaniran iz minute u minutu. Tokom 24 sata ona je kuharica, spremačica i bolničarka.
- Sve ovisi o dobroj organizaciji. Mi s njima boravimo, jedemo, one su kao naša obitelj. Mnogo mi pomogne suprug Branislav koji je medicinski tehničar - kaže Slobodanka i objašnjava kako su se odlučili na udomiteljstvo.
- Nismo imali posla, a prepoznali smo osnovni problem naše sredine. O starima i nemoćnima nema tko brinuti. Ozbiljno smo shvatili ovaj posao i nismo zažalili.
Vremena za odmor i zabavu nemaju. Tek su prošle godine, nakon sedam godina, bili na moru.
- Teško je organizirati izlazak jer uvijek jedno od nas mora biti u kući - ističe Slobodanka. Za vrijeme odmora poslije ručka izađu u grad obaviti kupovinu. Ukoliko baš moraju oboje izaći, tada pozovu svoje roditelje, ali i oni su u godinama.
- Uglavnom, to se dešava jednom u tri mjeseca kada svi četvero odemo u neku kupovinu u Zagreb ili u Bosnu. Brzo se moramo vratiti kući jer već u 18 sati moramo presvlačiti bake i pripremati večeru - objašnjava Sobodanka.
- Moje je vrijeme od deset navečer do sedam ujutro. Tada često odem na internet. To mi je jedini izlaz u svijet i najbolji prijatelj - priča Slobodanka, koja je naučila i na neprospavane noći, što je normalno s obzirom na njene ukućane.
- Često noći provedemo na hitnoj, čekamo da baka izvadi krv, obavi rendgen i taman kada svane, idemo kući. Duša mi spava, ali odmora nema, treba spremati doručak, presvući starice i djecu. Branislav i ja nemamo ni vremena ni prava biti bolesni - dodaje kroz smijeh.
- Djeca su se rodila s bakama - priča dalje Slobodanka. Dvije trudnoće provela je radno, a poslije porođaja samo je prvi mjesec bila posvećena djetetu i sebi. Željela bi i treće dijete, samo kada bi znala da će imati osigurana primanja. Naime, vodi se kao nezaposlena. Na osnovu udomiteljstva nije mogla ostvariti čak ni porodiljnu naknadu.
- Ne ide mi radni staž, nije mi plaćeno mirovinsko ni zdravstveno. Kao da cijeli dan dangubim, a za dobivanje porodiljne naknade bila sam prinuđena koristiti druge opcije. Možemo uplaćivati radni staž kao poljoprivrednici, ali ne možemo kao udomitelji. Sad smo u malo boljoj poziciji. Centar za socijalnu skrb nam dodjeljuje naknadu, ali smo obavezni da bakama kupujemo lijekove, higijenske potrepštine i hranu - priča Slobodanka.
Naknada za danonoćnu brigu o tri bolesne starice iznosi samo 1.100 kuna mjesečno.
Paulina Arbutina
Objavljeno: 04.03.2010. isprintaj | pošalji link