Svetozar Kurepa (1929-2010)  

Pod kredom čarobnjaka

Bio je jedan od najcjenjenijih hrvatskih pa i jugoslavenskih matematičara druge polovice 20. stoljeća. Cijeli svoj radni vijek proveo je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.

Prvi kolegij koji sam slušao kod profesora Kurepe bila je Matematička analiza na drugoj godini studija matematike. Zapravo, prvi put sam ga vidio kao brucoš; glasno smo razgovarali pred jednom od predavaonica u staroj zgradi PMF-a na Marulićevom trgu, iz predavaonice je izašao jedan visoki mladi čovjek i snažnim glasom koji ne trpi nikakve diskusije, potjerao nas iz hodnika. Dok smo kao zbunjeni brucoši odlazili netko je rekao: "To ti je Kurepa." Među studentima, koji na faksu najbrže nauče sve lokalne priče i tračeve, znalo se da je Kurepa mlada profesorska zvijezda na Matematici i da najbolji studenti s drugih smjerova, prije svega s Fizike, dolaze slušati njegova predavanja iako nisu u njihovom programu studija.

Vrhunski predavač

I kad se danas sjetim tih predavanja, mislim o njima kao primjeru koliko dobar predavač može poticajno djelovati na razvoj mišljenja kod mladih ljudi. Matematika je školski primjer predmeta čija težina ne leži u količini već u razumijevanju gradiva. Stručnost i znanje predavača nužni su uvjeti za dobra predavanja i ako oni nisu ispunjeni studenti to brzo osjete. To nisu i dovoljni uvjeti; postoje mnogi vrsni stručnjaci koji su loši predavači. Uz ciljani napor i želju da znanje prenesu studentima, većina nastavnika mogu postati solidni predavači kao što većina ljudi može naučiti svirati neki instrument. Ali biti vrhunski predavač, izvlačiti iz studenata ono što u njima potencijalno postoji iako toga ni sami nisu svjesni, osvijetliti teške probleme tako da potaknu britkost uma a ne umrtve ga nerazumijevanjem, pretvoriti predavanje u intelektualnu avanturu za slušaoce, prirodni je talent, rijedak kao što to talenti u pravilu jesu.

Predavanja profesora Kurepe ostala su za mene i mnoge moje kolegice i kolege i sada, mnogo godina poslije, upravo to – uzbudljiv i intelektualno poticajan doživljaj iz mladosti. Vidim ga kako se, onako krakat, razmahao pred pločom, kako netrivijalne korake dokaza pretvara u nešto samo po sebi razumljivo i kako niz zaključaka pod štapićem, ili bolje rečeno kredom, čarobnjaka, konvergira ka dokazu tvrdnje teorema.

Biografski podaci o nastavniku su nešto što kao student ne znate niti vas previše interesira: tek ako ostanete u kontaktu s nekim od njih, taj odnos profesor-student popunjava se širom slikom o čovjeku kojeg upoznajete. Svetozar Kurepa rođen je 1929. u Majskim Poljanama, selu u blizini Gline. "Matematički gen" je bio snažno prisutan u obitelji Kurepa. Svetin djed (ili pradjed) bio je poznat da je za zabavu, u lokalnoj birtiji, napamet množio i dijelio troznamenkaste i četveroznamenkaste brojeve. Svetin stric, Đuro Kurepa, bio je jedan od velikih jugoslavenskih matematičara 20. stoljeća. Svetina kći Aleksandra profesorica je matematike u SAD-u.

U ljeto 1941. kao dvanaestogodišnji dječak, Sveto Kurepa bježi u šumu pred ustašama koji su spalili njegovo selo i pobili veći dio onih koji nisu pobjegli. Sljedeće četiri godine provodi u zbjegu s kojim se sklanja po šumama i prati partizane. Brata su mu zarobili i ubili ustaše. Sve je to moralo ostaviti duboke traume kod dječaka u ranom pubertetu. U ponašanju prof. Kurepe prema studentima nikada, ni najmanji znak postojanja takvih traumi nije izašao na površinu. Pohađao je partizanske škole na oslobođenom području, a poslije rata došao je u Zagreb gdje je upisao matematiku na PMF-u. Kao student stanuje kod jednog visokog milicijskog službenika, bivšeg partizana iz njegovog kraja, koji se žalio prijateljima: "Ma zabrinut sam za Svetu, dobar dečko, ali po cijeli dan bulji u papir i crta nekakve zafrkače." (To su bili integrali.)

Akademijin promašaj

Svetozar Kurepa diplomira 1952, doktorira 1957, a redovni profesor na PMF-u postaje 1966. Objavio je preko 70 matematičkih članaka i napisao 13 knjiga, od kojih neke, poput "Uvoda u konačno dimenzionalne vektorske prostore", spadaju, po mom sudu, u najbolje visokoškolske udžbenike iz matematike ikad napisane.

Kurepa je predložen za člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, ali njegov izbor nije prošao, što je bila, ni prvi ni zadnji put, veća sramota za Akademiju nego za onoga tko je predložen.

Dok ga bolest nije u tome spriječila, profesor Kurepa je aktivno sudjelovao u seminarima matematičkog odjela, čiji je spiritus movens bio dugi niz godina.

Naši životi funkcije su vremena, u prvoj aproksimaciji, uglavnom, asimptotske. Dolaze nove generacije matematičara, a jednom mladi Kurepini asistenti i studenti, mnogi od njih danas i sami ugledni profesori i profesorice, okupili su se na posljednjem ispraćaju svog profesora čija su široka ramena, što bi rekao Njutn, poslužila mnogima i još će poslužiti mnogima da vide dalje i jasnije.

Zoran Pusić

Objavljeno: 16.02.2010. isprintaj | pošalji link