IZDVAJAMO 09.02.12.
ŠTA RADE?
Vlada i saborski Odbor za pravosuđe pozitivno su se očitovali o izvještaju DORH-a. Iako su davali primjedbe na neke aspekte njegovog rada, nisu se ni osvrnuli na podatak da je u cijelosti procesuirano tek 109 od 490 poznatih ratnih zločina.
VIJESTI
VOZNI NERED
GREŠKA U PROCEDURI
ZALUTALI KAMEN ILI AKT MRŽNJE
ZAPOŠLJAVAMO SAMO DIPLOMIRANE FAŠISTE
ŠTA RADE?
USKLIKNIMO S LJUBAVLJU!
"MANJINSKE ISKAZNICE"
Nadležne policijske službe sklone su mišljenju da je u pitanju slab interes građana. Pritom zanemaruju birokratsku proceduru prilikom podnošenja zahtjeva za osobnu iskaznicu na manjinskom jeziku i pismu. Do unazad godinu dana nisu prihvatali izjavu na zapisnik kao dokaz o manjinskoj pripadnosti.
Od januara 2003. kada je na snagu stupio Zakon o osobnoj iskaznici i prateći pravilnici, te od novembra 2004. kada je "manjinski zakon" dao mogućnost izdavanja osobne iskaznice na pismu nacionalne manjine, tu mogućnost na području Policijske uprave Vukovarsko-srijemske iskoristilo je svega 448 pripadnika srpske nacionalne manjine.
Najviše je zahtjeva bilo upravo u početnoj godini primjene, a sa svakom daljom godinom njihov broj se rapidno smanjivao. Tako su 2003. izdane 103 iskaznice na manjinskom pismu, 2004. njih 133, 2005. izdano je 58 isprava, a 2006. njih 29. Godinu dana kasnije izdano ih je 39, a 2008. godine 20. Lani je zabilježena brojka od 33 iskaznice, a u prvih šest mjeseci tekuće godine izdano je svega 26 dvojezičnih osobnih iskaznica.
Nadležne policijske službe sklone su mišljenju da je u pitanju slab interes građana. Pritom zanemaruju birokratsku proceduru prilikom podnošenja zahtjeva za osobnu iskaznicu na manjinskom jeziku i pismu. Naime, do unazad godinu dana šalterski službenici u policijskim stanicama nisu prihvatali instrument izjave na zapisnik kao dokaz o manjinskoj pripadnosti, već su tražili dokument, najčešće rodni list, u kojem piše nacionalna pripadnost. A takav rodni list u matičnim uredima uglavnom nisu htjeli izdavati. Na istoku Hrvatske su matičari ponekad i izdavali takav dokument, ali jao si ga ako sa istoka države dođeš u unutrašnjost, gdje si rođen, tražiti rodni list sa nacionalnom "specifikacijom".
"U kojoj državi živiš", "ajde za Srbiju" i ostalo iz spektra i asortimana uvreda sručilo bi se na tražioca takvog rodnog lista. I šta drugo građaninu preostaje nego da se vrati u nadležnu policijsku stanicu, ponovo stane u red i zanemari činjenicu da na svakom šalteru velikim slovima piše kako pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na izdavanje osobne iskaznice na manjinskom jeziku i pismu. Imaju pravo, ali kako ga ostvariti?
Prema riječima Gordane Vučić iz Policijske uprave Vukovarske, od prošle godine na snazi je mogućnost davanja izjave na zapisnik kao dokaza o nacionalnoj pripadnosti. Ali gdje su sve ostale godine? Zar nije bilo moguće ući u bazu podataka na osnovi popisa stanovništva, popisa birača sa posebnih manjinskih spiskova, pa na kraju krajeva i policijske kartoteke u kojoj stoji nacionalna pripadnost? Još jedna povoljna okolnost je u činjenici da je prije nekoliko mjeseci omogućeno da se i ime i prezime na osobnoj iskaznici piše na manjinskom jeziku i pismu – što je posebno primamljivo za Mađare.
Možda će te dvije činjenice, pogotovo mogućnost uvažavanje izjave o nacionalnoj pripadnosti, povećati broj zahtjeva za izdavanje "manjinske iskaznice". U cijeloj toj priči treba izuzeti Italijane, koji godišnje traže od 2.500 do 3.000 dvojezičnih osobnih iskaznica.
Boro Rkman
Objavljeno: 08.07.2010. isprintaj | pošalji link