KAKO DO RAVNOMJERNOG RAZVOJA?  

Ulaganjem u povratničke sredine

Potrebna je reindustrijalizacija povratničkih sredina temeljena na postojećoj strukturi ljudi koji tamo žive i koji bi se još mogli vratiti, te na proizvodnji onih proizvoda koji bi se mogli prodati, ističe Duško Pavlović.



Duško Pavlović doktor je ekonomskih znanosti, dekan Visoke poslovne škole "Libertas" u Zagrebu, autor knjige "Inozemne direktne investicije u međunarodnoj trgovini" i većeg broja znanstvenih i stručnih radova. Aktivno je učestvovao na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu. Bio je direktor u vanjskotrgovinskom poduzeću "Astra" i glavni direktor dvaju poduzeća u Velikoj Britaniji. Kreirao je i realizirao brojne poslove s poduzećima iz četrdesetak zemalja sa svih kontinenata. Sa svojim bogatim poslovnim iskustvom i željom da pomogne zajednici uključio se u realizaciju više projekata Srpskog narodnog vijeća, prije svega na osnivanju Tesla banke, a savjetodavno pomaže i rad Centra za razvoj. S dr Duškom Pavlovićem razgovarali smo o ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj i mogućim pravcima ubrzanog razvoja povratničkih krajeva.

Sve ono što je prije rata radilo na onim područjima koja su danas od posebne državne skrbi, sada više ne radi. Kako pokrenuti mrtve tvornice na tom prostoru i da li je to uopće moguće s obzirom na nedostatak financijskog kapitala?

- Povratnički krajevi su i prije 90-ih godina bili među najnerazvijenijima u Hrvatskoj. Danas je zaostajanje za ostatkom Hrvatske još znatno veće. Pokretanje nekad uspješnih proizvodnih pogona nakon 15 i više godina od prestanaka njihova rada teško je moguće. Nema više ni većine ljudi, posebno najstručnijih, koji su tada u njima radili, nema kupaca, a neke od tih proizvodnji ne bi više bile profitabilne zbog u međuvremenu narasle konkurencije iz Kine i drugih azijskih zemalja. Potrebna je reindustrijalizacija tih područja temeljena na postojećoj strukturi ljudi koji tamo žive i koji bi se još mogli vratiti, te na proizvodnji onih proizvoda koji bi se mogli prodati na domaćem i inozemnim tržištima. S obzirom na ekonomsko i kadrovsko stanje tih područja, to neće biti moguće učiniti bez konkretnih aktivnosti Vlade. No, bez ubrzanog razvoja područja od posebne državne skrbi (PPDS), a ona čine 30-ak posto hrvatskog teritorija, nema ravnomjernog ekonomskog razvoja Hrvatske. Zbog nemogućnosti zaposlenja, i ono malo radno aktivnog stanovništva koje danas tamo živi nastojat će se preseliti u gradove i ta će područja za 20-ak godina ostati bez stanovništva. Za razvoj Hrvatske to bi bio katastrofalan scenarij.

Prirodni potencijali

Koji su najveći uzroci loše gospodarske nerazvijenosti, velike nezaposlenosti, a možda i nemotiviranosti zajednice za poslovne projekte?

- Prije svega, izostanak sustavne i konkretne politike na demografskoj obnovi i ekonomskom razvoju tih krajeva. Dugo godina pitanja povratka i ekonomskog razvoja PPDS-a bila su više dizajnirana da zadovolje međunarodnu zajednicu nego da poluče stvarne rezultate. Poticajne mjere u zakonima za razvoj tih krajeva nisu same po sebi bile dovoljne za privlačenje domaćih i inozemnih ulagača, a lokalno stanovništvo nije imalo dovoljno kapitala, a često ni poduzetničkih znanja da samo pokrene proizvodne i uslužne aktivnosti koje bi osiguravale zapošljavanje i ekonomski razvoj. Pokretanje poduzetničkih aktivnosti osigurava se stvaranjem povoljnih uvjeta i stimulativnih mjera te sustavnim radom da se privuku ulagači.

Koji su prirodni i gospodarski potencijali razvoja tih krajeva?

- Najznačajniji prirodni potencijali, a oni predstavljaju i potencijal za ekonomski razvoj tih krajeva, su čista voda i zemlja. Na mnogim dijelovima 15 i više godina nije upotrijebljen ni kilogram umjetnih gnojiva ili sredstava za zaštitu bilja. Toga u zemljama Europske unije nema i to je sigurno izvrsna osnova za ekološku poljoprivrednu proizvodnju te eksploataciju izvora vode. No, to samo po sebi nije dovoljno. Nedostaje znanstveno utemeljenih planova koji bi govorili što je to što bi trebalo kultivirati, a potom bi morale uslijediti aktivnosti naše diplomacije, državnih dužnosnika i službi, Hrvatske gospodarske komore i drugih na privlačenju domaćih i inozemnih ulagača u pokretanju različitih gospodarskih aktivnosti. I to bi se moralo raditi sustavno najmanje pet-šest godina.

U svakom slučaju, poljoprivreda, posebno stočarstvo i voćarstvo, predstavljaju jedan od realnih pravaca razvoja PPDS-a. No, nikako se ne bi trebalo zadržati samo na primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji, već bi se uz nju moralo razvijati i male prerađivačke pogone. Uz to, krajevi u zaleđu jadranskih turističkih područja trebali bi razvijati različite oblike suradnje s ugostiteljsko-turističkim organizacijama, od snabdijevanja do razvijanja turističkih sadržaja prikladnih za kraće izlete turista u unutrašnjost. Zemlje poput Španjolske, Portugala i Francuske mogle bi poslužiti kao odlični primjeri za to. U njima je turizam upravo na taj način podigao životni standard ne samo područja uz obalu, nego i onih smještenih desetke kilometara u unutrašnjosti.

Poduzetnički programi i planovi

Koje organizacijske oblike rada preporučujete poduzetnicima početnicima?

- Manje su važni organizacioni oblici, a više poduzetnički programi i planovi. Danas je teško početi posao ako prethodno nisu napravljene dobre pripreme. One prije svega uključuju istraživanje tržišta, ne samo nacionalnog. Želi li se organizirati iole značajnije poslovanje, nužno je i izvoziti. Globalizacija je u velikoj mjeri izbrisala granice između domaćeg i inozemnog tržišta. Carine u svijetu već godinama imaju tendenciju pada i ne predstavljaju više zaštitu od međunarodne konkurencije. Tako je Hrvatska od 2000. godine, kada je primljena u članstvo Svjetske trgovinske organizacije, znatno smanjila uvozne carine, na primjer za poljoprivredno-prehrambene proizvode za 53 posto, a slično su učinile i druge zemlje članice.

Troškovi transporta u jedinici proizvoda imaju sve manje učešće pa više nisu prepreka uspješnom poslovanju poduzeća i na najudaljenijim tržištima. Tako u maloprodajnoj cijeni televizora koji se prodaje u SAD po cijeni od 700 dolara, a proizveden je na Dalekom istoku, trošak transporta učestvuje sa 1,4 posto, a samo 0,7 posto u maloprodajnoj cijeni usisivača za prašinu koji se prodaje za 150 dolara. Zbog toga poduzeća i na domaćem tržištu sreću sličnu konkurenciju kao i na inozemnom. Za poduzetnike početnike nužno je pronaći neku nišu, proizvod ili uslugu koje trenutno nema, nešto novo što se može ponuditi i za što postoji ili se može razviti interes te se fokusirati na to. Sugeriram im da u izradi poslovnih planova potraže pomoć Hrvatske agencije za malo gospodarstvo koja sufinancira konzultantske usluge, osigurava jamstva za poduzetničke kredite, bespovratne potpore, a ima i posebne programe za PPDS. I HBOR ima poseban program kreditiranja poduzetnika početnika pa je i on dobro mjesto za dobivanje savjeta i sredstava.

Da li u današnjoj gospodarskoj krizi treba poslovati s komercijalnim bankama ili HBOR-om koji nudi bolje uvjete kreditiranja?

- Nisam siguran da gospodarski subjekti tu uvijek mogu birati. HBOR daje povoljnije uvjete od komercijalnih banaka, ali za strogo određene namjene, poput financiranja izvoznih i razvojnih programa, dok komercijalne banke financiraju i druge stvari. Kad god je moguće, treba pokušati osigurati financiranje od strane HBOR-a, ali kod velikog broja gospodarskih subjekata postoji i potreba za sredstvima komercijalnih banaka. Osim toga, kreditni potencijal HBOR-a nije ni izdaleka takav da bi mogao zadovoljiti sve potrebe gospodarstva.

Da li je smanjeno kreditiranje putem banaka odraz nedostatka novca ili povećanja nesigurnog tržišta, odnosno smanjenja sigurnosti plasmana novca?

- Kod nas je to u prošloj godini bio rezultat i jednog i drugog. Država se u velikoj mjeri zaduživala na domaćem tržištu i iz banaka povukla dobar dio sredstava koji je mogao biti na raspolaganju poduzećima, a i u vremenima ekonomske krize banke se teže odlučuju na plasmane sredstava. Postoji stara izreka koja kaže da nam banke nude najviše sredstava onda kad ih najmanje trebamo i najmanje onda kad ih najviše trebamo.

Pripremiti se za korištenje fondova EU-a

Kako da naši poljoprivrednici i mali poduzetnici steknu uvjete, odnosno da postanu kreditno sposobni za natječaje komercijalnih banaka?

- Da biste dobili kredite komercijalnih banaka potrebno je, načelno govoreći, zadovoljiti dva uvjeta. Prvi je da imate dobro pripremljen i realno ostvariv poslovni plan, a drugi da imate za banku prihvatljiv kolateral. Kod malih poduzetnika i poljoprivrednika često nedostaje i jedno i drugo. Oni prije pojavljivanja kod komercijalnih banaka trebaju pokušati dobiti sredstva i jamstva od HBOR-a i HAMAG-a, a razne oblike financijskih poticaja, često bespovratnih, daju i Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo poljoprivrede i drugi. Tu su u sve većoj mjeri i sredstva EU-a. Kad se dio sredstava dobije iz nekog od ovih izvora, a mogu se dobiti i iz više njih, i komercijalne banke postaju sklonije uključiti se u kreditiranje.

Što za ta područja znači ulazak u EU, boljitak i sigurnost ili još veće siromaštvo i neravnopravnost?

- Može značiti i boljitak i napredak, a može i još veće nazadovanje, zavisi od toga kako će se tko odnositi prema EU-u. Postoji rašireno i pogrešno mišljenje da će nam po ulasku EU doznačiti neki veliki novac koji ćemo onda koristiti za što smatramo da treba. Neće nam doznačiti ništa, ali će nam staviti na raspolaganje velika sredstva koja će oni koji ispune za to uspostavljene kriterije moći koristiti za financiranje gospodarskih i drugih programa. Oni koji se dobro pripreme, imat će od toga velike koristi, oni drugi će, zbog povećane konkurencije koju će ulazak u EU značiti, još više nazadovati i siromašiti.

Kako se gospodarski i ekonomski ponašati pred ulazak u EU, odnosno na što naši poljoprivrednici i poduzetnici moraju posebno obratiti pažnju?

- Postoje tri stvari koje bi trebalo učiniti. Prva, dobro se upoznati s mehanizmima funkcioniranja EU-a kako bi se razumjelo u kom će okruženju naši gospodarski subjekti uskoro funkcionirati. Drugo, stvarati što više poslovnih veza s poduzećima iz zemalja EU-a jer je to način da se lakše i uspješnije posluje na tržištu od oko 500 milijuna stanovnika. U ovu grupu priprema spada i podizanje konkurentske sposobnosti naših poduzeća koja će i na domaćem tržištu biti izložena velikoj konkurenciji poduzeća iz drugih zemalja EU-a. I treće, treba se intenzivno pripremati za korištenje fondova EU-a koji će nam stajati na raspolaganju, a neki se već i sada mogu koristiti. Petnaest godina sam živio u Uniji i vidio koristi za one koji su spremni dočekali ulazak, ali i štete za one koji nisu. Stručni kadrovi i dobra priprema najbolja su garancija da će ulazak u EU donijeti boljitak. U vremenu koje preostaje do ulaska svi bi se, posebno gospodarski subjekti na PPDS-u kod kojih je već sada zaostajanje najveće, trebali intenzivno pripremati na sve tri spomenute razine.

Loša struktura primljenog kapitala

Kako privući strani kapital na PPDS?

- Kad je u pitanju strani kapital, zanimaju nas inozemna izravna ulaganja. U Hrvatskoj se vodi statistika inozemnih izravnih ulaganja od 1993. Od tada je primljeno više od 22 milijarde eura stranih investicija. Mjereno po stanovniku, Hrvatska je na četvrtom mjestu među tranzicijskim zemljama. To i nije loš rezultat, no loša je struktura primljenog kapitala. Više od jedne trećine odnosi se na kapital koji je plasiran u preuzimanje banaka, a kad se dodaju inozemne investicije u telekomunikacije i trgovinu, tada je oko dvije trećine stranog kapitala plasirano samo u te tri djelatnosti. Proizvodnih je investicija bilo malo, a posebno je malo bilo tzv. grinfild investicija, tj. onih u pokretanje novih poduzeća. U tome je Hrvatska jedna od najslabijih tranzicijskih zemalja.

Od početka ekonomske krize usporeno je međunarodno investiranje, a to se odrazilo i na Hrvatsku. Tako je u 2008. zabilježen manji priljev stranog poduzetničkog kapitala nego u 2007, a u prošloj godini došlo je do daljnjeg velikog pada. Nisu još dostupni podaci za cijelu 2009, ali se računa da će se iznos primljen u 2008. prepoloviti. U takvim uvjetima teško je računati na značajnije iznose inozemnog kapitala koji bi mogao biti plasiran na PPDS u narednih nekoliko godina. Uz to, strani investitori prilikom donošenja odluke o izboru lokacije za investicije među glavne faktore stavljaju kvalitetu prometne i komunikacijske infrastrukture, kvalitetu i pouzdanost komunalnih usluga, mogućnost zapošljavanja visokostručne radne snage, posebno tehničkih stručnjaka i slično, a tu PPDS baš najviše zaostaje.

Da bi se u takvim uvjetima privuklo strane investitore, na razini države bi bilo nužno izraditi konkretne investicione programe, polazeći od komparativnih prednosti koje ta područja imaju (netaknuta priroda, izvori pitke vode, šume), utvrditi dodatne poticaje uz one koji već postoje i, koristeći naša diplomatska predstavništva i druge kontakte s inozemstvom, na razini Vlade, Sabora, HGK-a itd. nastojati privući inozemne ulagače.

Paulina Arbutina

Objavljeno: 21.01.2010. isprintaj | pošalji link