PO SUDOVIMA  

Vrata su joj svuda zatvorena

Brana Šeba, 43-godišnja Daruvarčanka porijeklom iz Užica, godinama se bezuspješno javlja na natječaje za odgajateljicu. Na kraju se zbog diskriminacije odlučila na sudski proces.




Već dvanaest godina odgajateljica iz Daruvara Brana Šeba piše životopise i molbe za posao. Napisala ih je oko četrdeset. Javljala se na sve natječaje za odgajateljicu, ali svuda su joj vrata bila zatvorena. Zato je skupila bogatu arhivu.

Na kraju se zbog diskriminacije – smatra da problem pri zapošljavanju stvaraju njena nacionalnost i diploma Pedagoške akademije iz Užica – odlučila na sudski proces. Stigla je sve do Ustavnog suda, vjeruje da će morati i na Međunarodni sud za ljudska prava.

Povod koji ju je natjerao pred pravosuđe bio je natječaj iz 2006. godine na kojem je bila odbijena uz usmeno obrazloženje da je zaposlena konkurentica imala prednost jer je "dijete bez majke", iako je to "dijete" ustvari djevojka od 22 godine.

- Bilo je to usmeno obrazloženje. Inače, napismeno dobijem samo informaciju tko je primljen, bez navođenja razloga zašto nisam udovoljila kriterijima - kaže Brana Šeba.

Potom se obratila pedagoškoj inspekciji od koje je stigao odgovor da inspektor nema pravo pitati poslodavca koga je i zašto uzeo, te da je diskriminacija "samo očita činjenica". Općinski sud u Daruvaru prvi je put donio presudu u njenu korist, ali je Županijski sud to rješenje srušio i vratio postupak na početak, a predmet dodijelio novom sucu. On je donio odluku bez obrazloženja s kojom su se složili Županijski i Vrhovni sud, dok je na Braninu adresu stigao račun za sudske troškove od 33 hiljade kuna.

- Iako sam nezaposlena, morala sam platiti sudske troškove. Posudila sam novac, suprug je digao kredit i platila sam državi nepravdu - priča Brana, inače Srbijanka koja se uoči rata zaljubila i došla u Daruvar.

- Majka sam dvoje djece i želim samo da normalno živim - reći će Brana, ali to očito nije dovoljno. Radila je u jaslicama od 1994. do 1998. godine kada je iz više razloga dobila otkaz.

- Naveli su mi tri razloga: zbog smanjenja posla, zbog reorganizacije i zbog reorganizacijskog viška. Zajedno sa mnom otkaz je dobilo još nekoliko kolegica koje su bile zaposlene na određeno vrijeme. U međuvremenu su sve našle posao, samo sam ja ostala nezaposlena, kako su neki rekli, zbog "zlatiborskog naglaska" - kaže Brana Šeba.

U 2001. godini na tri je mjeseca uspjela naći posao kao zamjena.

- Desilo se da više nisu imali koga zaposliti. Svi su bili na bolovanjima i porodiljnim dopustima. Jednostavno sam im zadnja preostala - prisjeća se Brana.

Obraćala se i prošlom predsjedniku Stjepanu Mesiću iz čijeg je ureda dobila obrazloženje da on nema utjecaja na zapošljavanje. Uputili su je na Hrvatski zavod za zapošljavanje i poželjeli joj još sreću, uz napomenu da njihovo pismo može koristiti kao preporuku.

- U lokalnim novinama radili su priču o meni, o tome kako vodim sudski proces protiv vrtića, a izvukli naslov "Ja sam Srpkinja". To je bilo strašno. Moja djeca su bila na udaru vršnjaka. Zamislite, mama im se slikala za novine i javno rekla da je Srpkinja. Lokalni novinari samo su mi naštetili - sjeća se Brana.

Ima 43 godine, a u radnoj knjižici već deceniju i nešto uvijek iste brojke: četiri godine, pet mjeseci i 11 dana radnog staža.

- Ljudi se žale, ostaju bez posla. Ja godinama nemam staž, plaću, božićnicu ni godišnji odmor. Neću imati mirovinu i ne spadam nigdje. Svi ti zakoni kojima Hrvatska maše pred Evropskom unijom i sve te potpisane konvencije nisu mi nimalo pomogle - kaže Brana Šeba.

Paulina Arbutina

Objavljeno: 04.03.2010. isprintaj | pošalji link